Kako su studenti porazili Vučića: Recept za uspjeh je bio odličan, ali vlast zahtijeva nešto potpuno drugačije

Studentski pokret u Srbiji je uspio u nečemu u čemu su mnogo iskusniji političari udarali u zid: politički su porazili Aleksandra Vučića i njegovu Srpsku naprednu stranku. Ipak, način na koji su to uradili morat će djelomično odbaciti kada i formalno preuzmu vlast.

Po službenim rezultatima Republičke izborne komisije (RIK) Srbije, Studentska lista je osvojila 52,73 posto glasova, dok je Vučićeva “Ujedinjena Srbija” osvojila 39,15 posto.

Uz poraz Vučića i SNS-a, studenti su uspjeli i poslati u političku prošlost, barem zasad, i Socijalističku partiju Srbije (SPS) koja je osvojila svega nešto više od dva posto glasova i ostala bez mandata u narednom sazivu Skupštine Srbije.

Studenti su dakle u jednom izbornom procesu porazili najvažniju političku figuru Srbije u prethodnih 14 godina i bez mandata ostavili stranku koja je nekada imala apsolutnu vlast, a od pada Slobodana Miloševića su, uz jednu pauzu, uvijek bili uspješan “priljepak” vlastima u susjednoj zemlji.

Šta je tajna uspjeha studenata

Svi prethodni pokušaji rušenja Vučićevog režima bili su rađeni po identičnoj matrici. Nemili događaj ili dokaz otvorenog kriminala Vučića i njegovih saradnika pokrene svojevrsni bunt stanovnika koji politički pokušaju iskoristiti opozicioni političari.

Međutim, upravo je u tome bila ključna greška. Protesti koji su počinjali na ulicama su odmah prelazili u političku arenu, gdje bi ih prigrlile osobe koji su bili lagana meta za SNS.

Bilo da je riječ o Draganu Đilasu, Mariniki Tepić, Bošku Obradoviću ili drugim osobama koje su na talasu ranijih buntova pokušavali doći do pozicija moći, oni su bili na tapetu svih režimskih medija u Srbiji, koje je Vučić poprilično efikasno “zaokružio” od 2012. godine do danas.

Kada je došlo do pada nadstrešnice u Novom Sadu, što je bio katalizator za proteste koji su dvije godine kasnije doveli i do promjene vlasti, oproban je drugačiji princip. Proteste su preuzeli studenti, a njihovi pokreti su zadržali kontrolu nad procesima i odbacili liderstvo figura koje postoje u srbijanskoj politici godinama unazad.

Drugim riječima, umjesto laganih meta koje bi Vučićevi mediji “prožvakali”, studenti su nastupili kao zajednička masa bez jasnih lidera koji bi imali identičan tretman kao opozicione figure u režimskim medijima.

To vodi i do drugog razloga za pobjedu studenata – decentralizacija.

Bez izdvojenog lidera, studenti su uspjeli izbjeći pojedinačno uvlačenje u blato u kojem se Vučić i SNS najbolje snalaze i suštinski su onemogućili režimskim medijima da čitav pokret predstavljaju kroz nekog zajedničkog lidera koji objedinjuje sve ono što pokret zastupa.

Samim tim, pokušaji Vučićevih medija da nekoga proglase “zvaničnim liderom” pokreta su neslavno propadali, a rezultati izbora sugerišu da im taktika s kojom su do sada uništavali opoziciju nije bila uspješna.

Na kraju, izrazito važan razlog za pobjedu studenata je jednostavnost poruke. Studentska lista je imala jednostavan program sažet u 11 tačaka. Njihov slogan je bio “Srbija ili mafija”, što je stvorilo referendumsku atmosferu i princip “ili si s nama ili protiv nas”, koji je očigledno bio izrazito uspješan.

Studentski pokret, kao cjelina, je kroz jednostavnost svog programa izbjegao sve one “mine” koje im je postavljao Vučićev režim, odnosno teme na kojima bi potencijalno mogli postati meta režimskih medija.

Na pitanja o statusu Kosova, odnosa prema Republici Srpskoj, prema ratnim zločincima, prema Rusiji i Evropskoj uniji, studenti su većinom odgovarali da su na stolu mnogo važnije teme za građane Srbije, a u prvom redu korupcija, zdravstvo i obrazovanje.

Vješto su izbjegavali sporne teme, iako je bilo pojedinih “izleta”. Ipak, oni su bili na nižem nivou od sveukupnog pokreta, koji je okupio izrazito široku i raznovrsnu grupu za svoje predstavnike, a uskoro i zastupnike u skupštini.

Recept za uspjeh je odličan u opoziciji, ali vlast je nešto drugo

Svi ovi razlozi, kao i mnogi drugi, bili su ključni da studenti dođu do pobjede, ali se ova taktika može provoditi samo u opozicionom djelovanju, i to na jednu metu, odnosno SNS.

Dolaskom na vlast studenti će morati promijeniti taktiku, primarno u kontekstu hvatanja u koštac sa svim temama koje su izbjegavali, kao i izbora osoba koji će biti predstavnici u izvršnoj vlasti.

Naravno, fokus vlasti koju će formirati studentska lista će najvjerovatnije biti na pravosuđu i internim pitanjima Srbije, ali su odnosi u regionu, pa i u svijetu, takvi da se pitanja vanjskih odnosa ne mogu ignorisati.

Prvi veliki test, ako se brzo konstituiše Skupština Srbije i formira vlast, u regionalnom smislu bit će 9. januar 2027. godine, kada se obilježava “dan RS-a”, iako ga je neustavnim praznikom proglasio Ustavni sud Bosne i Hercegovine.

Ako bi nova vlast poslala predstavnika na obilježavanje ovog “praznika”, to bi bio jasan znak budućeg odnosa nove vlasti u Srbiji prema susjednim zemljama.

Također, decentralizacija pokreta je bila odlična u kampanji, ali vlast zahtijeva efikasnost i ujedinjenost, posebno kada je protivnik ostao isti, mada značajno slabiji.

Jednostavnije rečeno, odluke državne vlasti ne mogu čekati plenume i sastanke više desetina osoba, već je potrebna jedna osoba koja u kriznim momentima može prelomiti i donijeti odluku.

Studentski pokret dobio je povjerenje od stanovnika Srbije da promijeni državu na osnovu kampanje koja je odrađena manje-više bez greške, ali sada slijedi puno teži zadatak – opravdavanje tog povjerenja i istinska promjena od Vučićevog režima.