Kao 14-godišnjakinja Adviyye ranjena u noći 15. jula 2016: Razmišljala sam kako odbraniti svoju zemlju

Adviyye Gul Ismailoglu je među mnogim turskim građanima koji su se hrabro suprotstavili vojnim licima odanim terorističkoj organizaciji Fetullahci (FETO), koji su 15. jula 2016. pokušali izvesti vojni udar u Turskoj.

Ismailoglu, koja je tada imala 14 godina, te kobne noći, u kojoj je ranjena u ruku, bila je među hrabrim građanima koji su dali sve od sebe kako bi pučiste zaustavili u njihovim podmuklim namjerama.

Iako vrlo mlada, Ismailoglu je bila svjesna kako Turska ne zaslužuje pokušaj udara, a po pozivu predsjednika Turske Recepa Tayyipa Erdogana, s roditeljima i sestrom izašla je na ulicu ispred doma u distriktu Fatih, u Istanbulu.

Noseći zastavu Republike Turske u ruci i na leđima, porodica Ismailoglu, krenula je prema zgradi Grada Istanbula u distriktu Sarachane.

Porodica se zajedno s drugim građanima pridružila borbi protiv uniformiranih terorista FETO-a koji su namjeravali izvesti puč.

Pučisti su otvorili vatru na građane u parku Sarachane, a teško je ranjena i mlada Ismailoglu, koja je o proživljenom govorila novinarima.

Pitala majku: Ako tamo poginemo, hoćemo li biti šehidi?

Adviyye je kazala kako je, prije nego što su saznali za pokušaj vojnog udara 15. jula, sa sestrom uzela abdest, a potom s porodicom izašla na ulice, svi odlučni da se suprotstave teroristima. Dodala je kako tada nisu znali kuda otići, ali su se u jednom trenutku našli ispred zgrade gradske uprave.

Kada su vidjeli vojnike, pomislili su da oni ne bi uperili oružje u nevine građane, ali su ipak željeli biti spremni na svaku situaciju. Prisjetila se kako je majku prije izlaska iz kuće pitala da li će biti šehidi ako tamo poginu.

– Tamo idemo za našu državu. Ljubav prema domovini dolazi iz vjere. Uz Božiju pomoć, ako umremo, bit ćemo šehidi, a ako preživimo gazije – rekla joj je tada majka.

Ismailoglu se prisjetila i proživljenog te noći na Sarachaneu.

– Ispred zgrade gradske uprave nalazili su se izdajnici u vojnim uniformama koji su postavili barikade. Nisu dozvoljavali ljudima prolazak. Oko 15-20 njih su klečali pred vojnim kamionom. U rukama su držali puške G3 koje su usmjerili ka ljudima. Oko 100-150 ljudi je pokušalo proći barikade, ali su počeli pucati u svakoga koji je prelazio tu nevidljivu granicu – rekla je Ismailoglu.

Dodala je kako bi inače bilo nezamislivo da se ljudi ne boje kada neko uperi oružje u njih, ali ovaj put situacija je bila drugačija i nije bilo straha.

– Vjerovala sam da ću imati ponosa da se borim za svoju zemlju. Možda je zbog toga i bilo želje u meni. Bilo mi je lakše – rekla je Ismailoglu.

Dodala je kako je, dok su se pokušavali probiti, na njih otvorena “kiša metaka” i da su ljudi pogođeni u glavu i prsa. Prisjetila se kako su građani uvijek razmišljali kako spriječiti pučiste u njihovim namjerama.

Dodala je kako je pored nje pala ranjena osoba za koju misli da je pogođena u koljeno. Djevojčica je željela pomoći unesrećenom te tada osjetila bol. Kada je ustala, mislila je da je pogođena u leđa, ali je onda vidjela da je metak pogodio lijevu ruku.

– Pala sam na pod. Nisam se bojala smrti. Bila sam rahat. Možda zbog načina na koji smo krenuli na put. Kao što je rekao Yavuz Sultan Selim: Ako poginemo džennet (raj, op.a.) je naš, a ako preživimo država je naša. Možda zbog toga se nisam bojala. Nisam se onesvijestila, bila sam svjesna. Moja porodica i drugi ljudi su došli do mene. Pokušali su me prevesti u bolnicu. Krv je bila svuda – rekla je Ismailoglu.

Prisjetila se kako je te noći ranjeno mnogo ljudi te su ekipe hitne pomoći nastojale pomoći svima.

– Tada me neko od građana ubacio u vozilo. Jedan od najčudnijih osjećaja je bio taj što mi je pomogao neko koga nisam poznavala – rekla je Ismaioglu.

Adviyye je kazala je kako joj je čak i u tim trenucima kroz glavu prolazilo da je barem mogla još ostati tamo, da se mogla još boriti i pučiste pitati zašto rade to što rade.

Dodala je kako joj je u bolnici ukazana prva pomoć, a poslije je sedmicu dana provela na odjelu za intenzivnu njegu. Ljekari su bili začuđeni kako metak nije pogodio kičmu ili srce.

Njen oporavak je trajao nekoliko mjeseci, a u proteklih nekoliko godina imala je dvije operacije. Danas se osjeća mnogo bolje.

“Ne možete se izboriti ni s 14-godišnjom djevojčicom”

Dodala je kako ona i njena porodica pomno prate suđenja pučistima FETO-a, pogotovo u onim predmetima koji se odnose na njih.

– Kada prisustvujete tom ročištu, shvatate kakvi su to ljudi. Tada su se ponašali kao da smo mi krivi. Imala sam priliku govoriti pred sudom. Tada sam imala priliku reći: ‘Vi se niste mogli izboriti s djevojčicom od 14-godina, kako ste mislili upravljati državom?’ – upitala je Ismailoglu.

Dodala je kako se uvijek zalagala za to da se ne zaboravi noć 15. jula te da bi bila izdaja ako bi ona preživjela, a ne ukazivala na ono što se dogodilo.

– Ponosna sam što sam imala priliku vidjeti i pokazati kako se omladina i žene bore za ovu zemlju – rekla je Ismailoglu.

Teroristička organizacija Fetulahci (FETO) odgovorna je za krvavi pokušaj puča u Turskoj u noći 15. jula 2016. godine.

Riječ je o terorističkoj organizaciji koju predvodi Fetullah Gulen, nastanjen u Sjedinjenim Američkim Državama, a čije izručenje je Turska formalno zatražila od SAD-a.

Članovi te terorističke organizacije godinama su namještanjem ispita napredovali u službi infiltrirajući se tako u institucije države. Potom su, najprije u decembru 2013. godine, članovi FETO-a u pravosuđu Turske kroz namješteni proces zbog navodne korupcije pokušali procesuiranje brojnih visokopozicioniranih dužnosnika.

Nekoliko godina kasnije uslijedio je i krvavi pokušaj terorista FETO-a kada su 15. jula oficiri u turskoj vojsci odani toj terorističkoj organizaciji pokrenuli puč.

Istraga u vezi s terorističkom organizacijom FETO pokazala je da se radi o globalnoj mreži koja ne predstavlja opasnost samo Turskoj, nego i svakoj drugoj zemlji u kojoj je aktivna, a na to su u više navrata i ukazali turski zvaničnici. Tokom pokušaja puča u Turskoj je poginula 251, a ranjeno je oko 2.200 osoba.