Kapom i šakom dijelimo resurse i budućnost BiH

Borba za minerale i prirodne resurse je jedno od ključnih geopolitičkih pitanja. Velike sile i njihove kompanije sve intenzivnije traže nova nalazišta litija, bakra i drugih kritičnih sirovina potrebnih za energetsku tranziciju i digitalne tehnologije.

Bosna i Hercegovina i Srbija su u samom središtu te borbe, zbog bogatih rudnih nalazišta i loše međunarodne pozicije. Nakon otkrića litija u Jadru u Srbiji, uz granicu s BiH, pažnja investitora usmjerena je i na područje Majevice, gdje se također istražuju značajne rezerve ovog vrijednog minerala.

Ko profitira?

Dok evropske, kineske i američke kompanije traže nove koncesije, sve veći broj građana i ekoloških organizacija upozorava da bi kratkoročna i zanemariva ekonomska korist mogla ostaviti dugoročne posljedice po prirodu, ekonomiju i zdravlje lokalnih zajednica.

Ekološka aktivistica Dajana Cvjetković iz Sarajeva smatra da je građanski otpor danas znatno snažniji nego prije desetak godina.

– U BiH se situacija u pogledu osviještenosti o značaju prirode podigla, a aktivizam je uznapredovao ponajviše zahvaljujući građanima i organizacijama koje ih podržavaju. Te borbe nisu višemjesečne nego dugogodišnje i zahtijevaju mnogo energije, upornosti i hrabrosti – kaže Cvjetković za „Dnevni avaz“. Upozorava da zaštita okoliša nije među političkim prioritetima.

Loša politika

Jedan od primjera je Vareš, gdje su rudarski projekti posljednjih godina izazvali brojne polemike zbog mogućih posljedica po okoliš i zdravlje ljudi, ali i Jablanica, gdje su 2024. katastrofalne poplave i klizišta otvorile pitanje odgovornosti zbog nekontrolisane eksploatacije i upravljanja prostorom.

Cvjetković upozorava da se pojedini zakoni mijenjaju kako bi pogodovali investitorima, dok lokalne zajednice ostaju bez stvarnog utjecaja na odluke koje direktno određuju njihovu budućnost. Ipak, ističe da građani sve češće organizovanim otporom uspijevaju zaustaviti štetne projekte, zaštititi rijeke ili dobiti sudske sporove protiv investitora.

Slične poruke posljednjih mjeseci šalju i drugi ekološki aktivisti. Predsjednik Centra za životnu sredinu iz Banje Luke Tihomir Dakić smatra da „energetska tranzicija ne smije biti izgovor za novu devastaciju prirode, nego mora podrazumijevati zaštitu ljudi i okoliša“. Upravo zbog toga, ističe Dakić, lokalne zajednice moraju imati odlučujuću riječ kada je riječ o eksploataciji prirodnih resursa.

Lejla Kusturica, direktorica Fondacije ACT iz Sarajeva, kaže da je borba protiv otimanja riječnih resursa i zaštita voda ključni i ekološki, ali i politički problem u BiH.

– Hidroelektrane na Neretvi su napravile ogromnu štetu, na Uni je za sada to djelimično spriječeno – ističe Kusturica.

Zajedničko bogatstvo, ali i odgovornost

Cvjetković posebno upozorava na Evropski akt o kritičnim sirovinama, za koji smatra da BiH stavlja u podređen položaj. BiH se sve češće posmatra kao veliki rudnik koji bi Evropi trebao osigurati energetsku stabilnost, ali je cijena koju plaćaju naši građani previsoka. Zelena agenda često se koristi kao alibi za rasprodaju prirodnih bogatstava, pri čemu sva korist ostaje u rukama investitora. Kaže da Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom ima i ekološki značaj, i da treba ostati na snazi sve dok BiH ne uspostavi efikasnu vladavinu prava i budemo sposobni odgovorno upravljati državnom imovinom.