Portal 072info

Kćerke prijavile oca za ubistvo staro 34 godine, Tužilaštvo ZDK tvrdi: Slučaj je zastario

Trideset i četiri godine nakon smrti sedmogodišnje djevojčice Larise (Lare) Karamuja iz Zenice, njene sestre Sandra i Sarah podnijele su krivičnu prijavu protiv svog oca Huseina Karamuje i maćehe Mensure Vojniković Karamuja, u kojoj ih optužuju za Larino ubistvo.

Sedmogodišnja Lara Karamuja preminula je 5. avgusta 1983. godine u stanu njenog oca Huseina u Zenici. Nekoliko sati nakon što je dan provela na bazenu sa ocem i sestrom Sarah, Lara je dobila visoku temperaturu.

– Otišli smo u Hitnu pomoć da joj daju injekciju, vratili se kući i legli da spavamo. Ujutro kad smo se probudili, Lara je bila mrtva – priča Sarah.

Čudne priče

Ljekar koji je radio obdukciju naveo je da je smrt nastupila prirodnim putem usljed velike upale. No, 34 godine kasnije, Larine sestre Sandra i Sarah tvrde da je u pitanju okrutno ubistvo koje su, kako kažu, isplanirali njihov otac i njegova sadašnja supruga, Mensura Vojniković Karamuja.

– Moja mama je iz Slovenije i kada je upoznala mog oca, udala se za njega i otišli su da žive u Zenicu. Rastali su se krajem 1979. godine i majka se vratila u Sloveniju. Nas tri sestre smo povremeno dolazile u posjete ocu, koji je ubrzo našao novu suprugu, Mensuru. Nismo se dobro slagali sa njom i moja najstarija sestra Sandra, koja je u to vrijeme imala 12 godina, nije htjela više da ide kod oca. Ali on nas je ipak nagovorio da dođemo i na kraju smo tog ljeta 1983. godine otišle u Zenicu – sjeća se Sarah.

Trećeg dana njihove posjete, otac je dvije mlađe kćerke, Laru i Sarah, odveo na bazen. Sarah, koja je tada imala osam i po godina, znala je pomalo plivati. Kaže da njena mlađa sestra nije znala da pliva, ali da ju je otac uprkos tome odveo na bazen.

Te noći desila se tragedija i Lara je umrla. Sarah tvrdi da je svjedočila sestrinoj smrti, ali je sjećanja na taj događaj potisnula jer je bila jako mlada. Kaže da su joj se slike te noći počele vraćati tek nekoliko decenija kasnije, tokom razgovora sa starijom sestrom Sandrom.

– Uvijek su kolale neke čudne priče, posebno o mojoj maćehi i njenoj porodici… Ali, o Larinoj smrti u porodici se nikada nije pričalo jer je otac tvrdio da je to za njega preteško, da ne može da govori o tome… Sandra i ja smo prvi put razgovarale o noći kad je umrla Lara tek prošle godine. Kada smo uporedile njene i moje uspomene i sjećanja, shvatile smo da je to bilo ubistvo – tvrdi Sarah, koja se podvrgnula i takozvanoj regresivnoj terapiji kako bi se prisjetila događaja iz tog vremena.

Dodaje da zbog toga što je slučaj u toku ne može govoriti o detaljima kako je napravljeno navodno krivično djelo. No, iz priča koje sa sestrom objavljuje na Facebooku, može se zaključiti da sumnjaju da je Lara otrovana.

– Ja sam to sve vidjela, ali kao osmogodišnja djevojčica nisam zapravo shvaćala šta je to što sam vidjela. Moje tetke, sestre mog oca, godinama kasnije su me stalno ispitivale šta se desilo, čega se sjećam, jer su shvatile da sam ja te noći bila budna i sve gledala. Svaki put kad sam dolazila u Zenicu, one su me ispitivale o tome – priča Sarah, koja danas živi u Izraelu.

Na pitanje šta je mogao biti motiv njenom ocu da isplanira ubistvo vlastitog djeteta, Sarah tvrdi da je u pitanju bila osveta bivšoj supruzi, to jest njenoj majci Ani, “jer ga je ostavila”.

Kada je zajedno sa sestrom prije nekoliko mjeseci počela istraživati Larinu smrt, Sarah tvrdi da u matičnom uredu u Zenici nisu mogli pronaći Larin smrtni list. Kada su na temelju zapisnika o obdukciji htjele izvaditi smrtni list, matičarka im je ukazala na to da je zapisnik nevažeći jer na njemu nije bilo pečata, niti je bilo navedeno vrijeme smrti. Sarah navodi da je zapisnik o obdukciji potpisao dr. Ljubomir Curkić, patolog iz Doboja. Kaže i da iako se Larina smrt dogodila iznenada i neočekivano, te uprkos tome što je njena mlađa sestra bila potpuno zdravo dijete, u noći kad je umrla u kuću nisu došli ni mrtvozornik, ni policija.

Sarah sumnja da je njezin otac Husein, koji je inače uspješan zenički poduzetnik, preko svojih veza utjecao na tadašnje istražne organe, konkretno na policiju i tužilaštvo. Kaže i da su sestra Sandra i ona pokušale razgovarati sa ocem o njihovim sumnjama, ali da je on to odbio i umjesto razgovora, podnio protiv Sandre krivičnu prijavu za psihičko maltretiranje.

U namjeri da čujemo i drugu stranu priče, kontaktirali smo Huseina Karamuju i njegovu sadašnju suprugu, Mensuru Vojniković Karamuja.

Nakon što nam je telefonom dala izjavu, Mensura Vojniković Karamuja naknadno je pozvala našu redakciju i rekla da se konsultovala sa svojim advokatom, te zaprijetila tužbom ukoliko objavimo bilo šta od onoga što nam je ispričala u prethodnom razgovoru.

Mensura Karamuja također nas je upozorila da će nas tužiti i ako uopće objavimo ovu priču, sa ili bez njene izjave. Ni njen suprug Husein također nije želio davati nikakve zvanične izjave. Kažu, sve je na sudu i govorit će o tome kada se cijeli slučaj završi.

Poštujući njihovu želju, nećemo objavljivati izjave Huseina i Mensure Karamuja.

Naredba o neprovođenju istrage

Kako saznajemo, Tužilaštvo Zeničko-dobojskog kantona je nakon krivične prijave sestara Karamuja donijelo naredbu o neprovođenju istrage u ovom slučaju.

Prema dokumentu u koji je Faktor imao uvid, prilikom donošenja ove odluke iz Tužilaštva su se pozvali na Krivični zakon bivše SFRJ iz 1976. godine koji je bio na snazi u vrijeme navodnog izvršenja krivičnog djela. Na osnovu tog zakona nastupila je zastarjelost krivičnog gonjenja, te stoga ne postoji zakonski osnov za donošenje naredbe o provođenju istrage, zaključili su iz Tužilaštva ZDK.

Ipak, sestre Sarah i Sandra kažu da neće odustati. One i dalje tvrde da je njihova sestra ubijena. Podnijele su zahtjev Tužilaštvu BiH za poništenje Naredbe o neprovođenju istrage koju je izdalo Kantonalno tužilaštvo ZDK Zenica, kao i zahtjev za prenos nadležnosti na Tužilaštvo Kantona Sarajevo.

Faktor.ba

Podijelite članak