Kerim Čutuna: Kao prodavač donera zarađivao sam više nego kao glumac, ponosan sam na Jalu i Bubu

Gost Klix Studija bio je bh. glumac i influenser Kerim Čutuna, koji u posljednje vrijeme nasmijava pratitelje na društvenim mrežama ironičnim predstavljanjem likova iz naše svakodnevnice. O svom primarnom poslu, prodavanju donera i kolegama – govorio je.

Čutuna je ranije imao priliku glumiti u filmu Danisa Tanovića “Deset u pola”, a od filmskog platna u jednom trenutku je došao i do prodavača donera. O cijelom tom procesu, kolegama, poslu influensera i prilikama za mlade glumce govorio je u Klix Studiju.

“Sretan sam jer imam priliku da govorim ono što mislim i da budem slobodan”, kazao je Čutuna na početku navodeći, “Bitno je da radiš, ali mislim da sistem kao takav ne nudi baš priliku da ispoljavaš ovo što ja trenutno ispoljavam.

Ova platforma je super za to”. Govoreći o sadržajima koje objavljuje na društvenim mrežama kaže kako sve to “izlazi iz potrebe za istinom koja može biti smiješna ili tužna”.

Pojasnio je i kako je nastala njegova prepoznatljiva uzrečica “Gura ga algoritam” koju ponavlja na snimcima. “To je najbolje opisala moja kolegica, kao mora te neko pogurati – nije mama, nije tata, onda te mora algoritam pogurati.

Na kraju je to ispalo kao neki moj moto”, otkrio je. Pojavio se i u spotu za pjesmu bh. repera Jale Brata i Bube Corellija “Roze suze” te šali kako ga je s njima spojio algoritam.

“Ono što mi je najdraže za tu saradnju je činjenica da se meni javio taj dvojac koji je najuspješniji u svom poslu koji rade časno i pošteno. Druga tema je kako ih ljudi percipiraju i šta o njima pričaju.

Ja sam ih uvijek gledao kao uspješne ljude koji nešto prave u ovakvim uslovima i bilo mi je drago što se Jala javio i rekao: ‘Dođi, uradi nešto svoje, ne mora uopšte biti povezano s pjesmom i nama’. Čak mi je rekao nemoj misliti da te iskorištavamo”, otkrio je.

Kazao je i kako ih voli slušati u automobilu te da je ponosan na njihov uspjeh. Osvrnuo se i na trenutnu situaciju mladih glumaca te kazao kako prodavač donera može mnogo više zaraditi od glumca koji je angažovan za tek poneku predstavu.

“S obzirom na to da sam završio Akademiju, upoznat sam s procesom koji su prošli mnogi prije mene prilikom pokušaja zapošljavanja i dobijanja neke prilike. Čak i da sam dobio priliku da radim na nekoj predstavi to ne bi bilo dovoljno da obezbijedim sebi neki normalan život koji trenutno imam i koji sam imao dok sam prodavao doner.

Čak prije donera sam radio u Ljubuškom, pravio sam prozore i radio sam u fabrici”, ispričao je Čutuna. Kaže kako je sve što radi dobilo smisao kad je upravo preko donera dobio pažnju i publiku.

Pojašnjavajući koliko zarađuje prodavač donera u odnosu na mladog glumca bez stalnog angažmana kaže: “Ako radi 30 dana ili 27 kao što sam ja i radi na procenat prodavač donera zaradi sigurno više – ne mora raditi ni 25 ako je na ugovoru o djelu”. Osvrnuo se i na to kako mu je bilo “prebaciti se” s glume na prodavanje donera: “Prvih dana je bilo čudno jer sam imao priliku da radim s nekoliko naših poznatih reditelja i rediteljki i to je stalo i onda odjednom prodajem doner.

Prvih nekoliko dana je iskreno bilo teško nekoga u oči pogledati. Tu mi se nakupljalo snage i počeo sam pretvarati taj osjećaj u gorivo – da budem najbolji prodavač donera”.

“Za posao influensera – najviše me motivira šutnja i ignorisanje kolega, više volim da mi neko kaže brukaš se, nego da se pravi kao da ne vidi. Znam da vidi, čuje i osjeti”, poručuje Čutuna.

Kaže kako dobija gomilu pozitivnih komentara te da pokušava da se “ne krevelji”. Govoreći o tome kakav želi biti u budućnosti ističe: “Želio bih da budem ovakav kakav jesam, kakav sam bio dok sam radio prozore i donere i da ostanem takav i da moj sadržaj bude slobodan i plemenit”.

Uz sve to osvrnuo se na šutnju kolega te pojasnio zašto to čine: “Ne mislim da su ljubomorni, mislim da nisu u prilici da odreaguju na neki način. Ima dosta ljudi koji se plaše da napišu komentar.

Meni je progovaranje donijelo saradnje, ali progovaranje moje ličnosti i autentičnosti. Ne mislim da sam neki zlatni primjer kako nešto treba, ali mislim da sam se izdvojio od sredine koja je zatvorena.

Ne osuđujem nikoga ko šuti, ne volim ni ove ljude što osuđuju ove što ne objavljuju ništa na primjer za Gazu i Srebrenicu, ali ne volim ni ove druge. Ne može neko biti bolji čovjek ako dijeli 10 storyja dnevno”.