Ključne prednosti i mane kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva: Ko zaslužuje predstavljati Bošnjake

Ključne prednosti i mane kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva: Ko zaslužuje predstavljati Bošnjake

Svega tri mjeseca dijele nas od općih izbora u Bosni i Hercegovini. Naravno, tradicionalno je najzanimljivija utrka za članove Predsjedništva. Kada je u pitanju utrka za bošnjačkog, građani nikad nisu imali jasniji izbor.

Ovaj put u opciji su samo tri kandidata – Bakir Izetbegović, kandidat SDA, Denis Bećirović, kandidat ujedinjene opozicije, te Mirsad Hadžikadić, kandidat Platforme za progres. U nastavku donosimo analizu ključnih prednosti i nedostataka svakog od kandidata pojedinačno.

Bakir Izetbegović

Prednosti: Glavna prednost Bakir Izetbegovića u politici, bez čega izvjesno ne bi ni bio na poziciji na kojoj jeste, jeste u samom prezimenu, odnosno činjenici da je sin rahmetli Alije Izetbegovića, prvog predsjednika Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Osim toga, druga stvar koja bi mu se, eventualno, mogla navesti kao prednost u odnosu na konkurente je političko iskustvo, s obzirom na to da on prednjači po godinama staža u politici, u kojoj je duže od 30 godina. Svom prezimenu ponajviše može zahvaliti i što uživa većinsku podršku Islamske zajednice u BiH, čija mu infrastruktura omogućava sjajnu logistiku.

Također, veliki adut Izetbegoviću i SDA predstavlja otimanje glasova opoziciji, odnosno izborni inžinjering i krađa glasova protivnicima koja je bilježena na svim dosadašnjim izborima. Danas je jasno da je 2010. pojedinačno najviše glasova u utrci za bošnjačkog člana Predsjedništva imao Fahrudin Radončić, a 2018. Denis Bećirović, no krađe glasova provedene u režiji SDA na kraju su prevagnule u korist njihovog kandidata. Jasno je da će i na ovim izborima pokušati koristiti iste oprobane metode.

Mane: Upravo činjenica da je više od 30 godina u politici Izetbegovića bi trebala diskvalificirati za obnašanje funkcije. Naime, tolike decenije vladavine suprotstavljene su zapadnoj demokratskoj praksi, a neke države poput SAD čak i određuju maksimalan broj predsjedničkih mandata. No, stvari su još poraznije kada se sagledaju rezultati njegovog tridesetogodišnjeg bistvovanja u politici. Izetbegović je lider stranke koja je, u koaliciji sa svojim dugogodišnjim partnerima SNSD-om i HDZ-om, Bosnu i Hercegovinu svela na nivo jedne od najnerazvijenijih i najnefunkcionalnijih država u Evropi. BiH je u evropskim integracijama na začelju regiona, a po tom pitanju prestigla nas je čak i jedna Moldavija.

Posebno težak krimen Izetbegoviću predstavlja činjenica da je ponizio žrtve genocida u BiH kada je svjesno obmanjivao javnost u vezi s revizijom presude protiv Srbije za genocid, za što postaje sve jasnije da je činio sve da ona ni ne uspije.

Za funkciju člana Predsjedništva najpogubnije je, vjerovatno, bilo njegovo djelovanje u vanjskoj politici. Za razliku od svog oca Alije Izetbegovića, koji je uspijevao balansirati između Istoka i Zapada i BiH osigurati rijetku privilegiju da bude prijatelj i sa SAD i s Iranom, i s Jevrejima i s Arapima, tokom prethodna dva mandata Izetbegovića Bosna i Hercegovina je bila na historijskom minimumu po pitanju svoje geopolitičke pozicije. Zapadni lideri su nas uglavnom izbjegavali, a dubinski su narušeni i odnosi s arapskim svijetom. Stare prijatelje smo gubili, a nove nismo stjecali.

Tome su svakako pogodovali i Izetbegovićevo potpuno podređivanje turskom predsjedniku Erdoanu (kojeg je jednom prilikom nazvao svojim „liderom“), kao i veze i susreti s “Muslimanskim bratstvom”, islamističkom organizacijom koja se u većem dijelu arapskog svijeta smatra terorističkom.

Također, Izetbegović je generalno vrlo loš govornik, osoba slabe harizme, sklona brojnim gafovima. Pod njegovim vodstvom SDA je priredila čitav niz kriminalnih afera, od „Respiratora“ do „Asima“, došlo je do naglog osipanja stranke, kao i nagle radikalizacije. A treba li tek spominjati da bi u slučaju njegove pobjede na čelu Predsjedništva de facto bila njegova supruga Sebija, koja suvereno upravlja Izetbegovićem i njegovim postupcima.

Denis Bećirović

Prednosti: Iza Denisa Bećirovića stoji široka koalicija stranaka opozicije i ovaj će kandidat iza sebe imati veliku podršku, ali i odgovornost pokazati da su u Bosni i Hercegovini moguće drugačije politike od onih koje godinama vode kadrovi SDA. Kao dokazani antifašista i socijaldemokrata, Bećirović će imati daleko veće šanse da popravi ugled BiH i Bošnjaka na Zapadu, da vodi odgovorniju politiku prema Istoku te doprinese boljim odnosima u zemlji i regionu.

Mane: Kao ključna mana Bećirovića može se istaći nedostatak iskustva u diplomatiji. Iako je najveći dio profesionalne karijere proveo kao političar, Bećiroviću nedostaje staža na izvršnim funkcijama, jer je sve vrijeme bio zastupnik u parlamentima.

Mirsad Hažikadić

Prednosti: Njegovo obrazovanje, titula doktora, profinjen rječnik i iskustvo u SAD svakako mu idu u prilog.

Mane: Iako je još prije četiri godine ušao na bh. političku scenu kao kandidat za Predsjedništvo, Hadžikadić nam je pokazao malo toga. Mimo titule doktora i profesora iz SAD, Hadžikadić je ponudio vrlo malo konkretnih ideja, u nastupima se uglavnom koristi populizmom, često uz karikaturalne ispade, a također ne uspijeva ni sakriti očigledno nepoznavanje političke situacije u BiH i odnosa u zemlji. Kao čovjek u šezdesetima, Hadžikadić je ratne godine u kojima su se dokazivali patriotizam i odanost državi BiH provodio na udobnoj poziciji u Sjedinjenim Državama, a u BiH je odlučio doći i politički se aktivirati nakon penzionisanja, odnosno nakon što u SAD više nije imao šta pametno raditi. Često djeluje kao čovjek izgubljen u vremenu i prostoru.

Avaz

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE

NAJNOVIJE