Ko će u BiH za desetak godina slaviti 1. maj?

Zbog masovnog odlaska radno sposobnih iz BiH, sve je manje radnika koji 1. maj slave u svojoj domovini. Ipak, ima i pozitivnih primjera koji potvrđuju da u BiH „nije sve toliko crno”

„Nije sve toliko crno u Bosni i Hercegovini koliko se o tome priča u posljednje vrijeme. Ja sam Edin Čauš i tehnolog sam u Industriji mesa Semić iz Visokog već četiri godine. Uslovi rada ovdje su veoma povoljni, i to je jedan od ključnih razloga zbog kojeg smatram da u BiH ima perspektive i da treba ostati i raditi u ovoj zemlji. Zato i ne razmišljam o odlasku iz BiH. Moja budućnost i budućnost mog djeteta je u BiH. Firma u kojoj radim pruža priliku mladim ljudima koji žele raditi i koji svoju perspektivu vide u ovoj zemlji, i to je moja poruka svim radnicima koji ovaj 1. maj Praznik rada dočekuju u BiH”, kaže Edin Čauš (29) za Deutsche Welle.

Uvjerili smo se da u pogonima ove kompanije uglavnom rade ljudi starosne dobi ispod četrdeset godina i da je među njima veliki broj žena. Jedna od njih je Mirela Kadrić, magistrica prehrambene industrije. „Ovdje sam već četiri i po godine i mogu reći da je naša firma primjer zapošljavanja mladih, stručnih ljudi u BiH, ne samo u administraciji, nego i u proizvodnim pogonima”, kaže Mirela Kadrić (30).

Dobri uslovi rada i evropski standardi daju dobre rezultate

Industrija mesa Semić upošljava 150 radnika sa šireg područja Sarajevsko-zeničke regije, a oko 40 posto zaposlenih su žene. Proizvodnja se odvija u savremenim objektima koji ispunjavaju standarde Evropske unije, kaže voditelj prodaje i marketinga Vedad Jusić. „To uveliko olakšava proces proizvodnje i daje prostor za dalji napredak kompanije. Naša kompanija primjenjuje svjetski priznate i provjerene sisteme i standarde (HACCP, ISO 9001) što garantuje visoki kvalitet naših proizvoda. Naši radnici imaju zajednički interes i svi vjerujemo da je povjerenje potrošača najveće blago naše kompanije”, kaže Jusić.

Radnici Industrije mesa Semić kažu da su sretni što je njihova kompanija dio „pozitivne radničke priče” u BiH, iako su svjesni i činjenice da ovu zemlju posljednjih godina napušta sve više stručnih, mladih i obrazovanih kadrova. Upravo na tu pojavu upozorava predsjednica Saveza sindikata Republike Srpske Ranka Mišić, govoreći za Deutsche Welle o položaju radnika u BiH.

Najveći problem – odlazak radnika iz BiH

„Odlazak radnika iz BiH danas je jedna vrlo izražena pojava koja nije bila karakteristična tri, četiri ili pet godina unazad. Dakle, tržište rada je konačno počelo djelovati u BiH, ali ne u smislu zapošljavanja radnika u ovoj zemlji, nego u zemljama Zapadne Evrope, Njemačke, Italije, Slovenije itd. Poslodavci su ranije bili u prednosti kada smo s njima pregovarali o visini radničke plate. Govorili su ‘ako nećete da radite za 300 maraka, ima ko hoće za 200’. Danas više nema te priče, jer se stručnim i obrazovanim kadrovima iz BiH otvaraju nove mogućnosti, nove perspektive, ali nažalost ne u ovoj zemlji, nego uglavnom u inostranstvu. Vlasti i poslodavci nas nisu razumjeli kada smo kao predstavnici sindikata upozoravali na goruće probleme. A tražili smo rasterećenje rada, manje poreze i doprinose kako bi povećali radničke plate”, kaže Ranka Mišić.

Ona potvrđuje da su radnički problemi u BiH gotovo identični, bez obzira na to gdje se oni bore za svoja prava – u Distriktu Brčko, Federaciji BiH ili Republici Srpskoj. Govoreći o prilikama u RS-u, Ranka Mišić kaže da su privredni subjekti u 2018. godini ostvarili čistu dobit od preko 1.650.000.000 maraka.

„Još uvijek ne vidimo koliko su spremni poslodavci da iz te dobiti daju radnicima na povećanje plata, jer su ti radnici svojim radom zaradili tu dobit. Radi se o dobiti koja je prikazana, iako sam ja potpuno sigurna da se još polovina tog iznosa nalazi u ‘sivoj zoni’. I to je jedan od razloga odlaska radnika iz BiH. Šta učiniti? Rad vlada na svim nivoima mora biti usmjeren ka poboljšanju standarda radnika kroz konstantno povećanje radničkih plata. Tako bi se stvorile nove vrijednosti i uslovi za stabilniju ekonomiju”, kaže Ranka Mišić.

Važan je i odnos prema radnicima

Nema službenih podataka o broju radno sposobnih koji su proteklih godina napustili BiH. Prema podacima Unije za održivi povratak i integracije iz februara 2019. godine, BiH je za proteklih pet godina napustilo više od 173.000 ljudi, odnosno više od 48.900 porodica. Razlozi su brojni, a na neke od njih je ukazala i predsjednica Sindikata RS-a Ranka Mišić govoreći o ucjenama „ako nećete raditi vi za 300 maraka, ima ko hoće za 200”.

Možda će se rad u BiH početi cijeniti onda kada u njoj više ne bude radnika? No, male radničke plate nisu jedini razlog odlaska radno sposobnih iz ove zemlje. Često je to i odnos poslodavaca prema radnicima. Na jedan od takvih problema ukazuju i mediji, pišući o bosanskohercegovačkim trgovcima „koji godinama trpe poniženje i prekovremeni rad”.

Gotovo nijedan trgovac u BiH neće imati slobodan dan 1. maja, piše ovaj portal pozivajući se na izvore iz sindikata koji je započeo online protest pod nazivom „Slobodni za praznike”.

A radnici u BiH vole biti slobodni za 1. maj. Rado će, ako prilike to dopuste, praznične dane spojiti sa slobodnim vikendom, makar i naknadno „odradili” koji dan. Tradicija je u BiH da se 1. maj praznuje u krugu porodice, sa prijateljima, na izletištima – ako to vremenske prilike dozvole, uz roštilj i poznate specijalitete – ćevapčiće i druge mesne proizvode, kakve proizvode i radnici s početka naše priče.