Ko kaže da mladi neće da rade: Među onima koji beru jagode za dnevnicu ima i budućih naučnika

Da priče po kojima mladi, navodno, neće da rade, nego samo dangube po kafićima i kladionicama, ne piju vode, barem kad je u pitanju omladina sa sela, pokazala je i ovogodišnja sezona jagoda.

Kako svjedoči Pero Pećanac, domaćin iz Velikog Blaškog kod Laktaša, đaci iz ovog i susjednih sela spremni su da cijeli dan po vrućini beru jagode za dnevnicu od desetak maraka, javljaju mediji.

– Da mi nije njih, ne znam bi li mi se uopće isplatilo raditi s jagodama. To su vrijedna i skromna djeca, dovoljno im je da dobiju tri obroka, dnevnicu od deset maraka i kilu-dvije jagoda da ponesu kući i oni su zadovoljni – kaže Pećanac.

”Deset maraka možda i nije neka para, ali njima je dovoljno da počaste drugarice sladoledom, ili da, kao veliki, nakon posla svrate u kafić na sok”, dodaje Pećanac.

U drugim selima u Lijevču i Župi, u kojima se poljoprivrednici tradicionalno bave jagodarstvom, kažu da su dnevnice znatno više, čak do 35 KM za najbolje berače, ali i oni među beračima imaju dosta mladića i djevojaka.

Svojevremeno je tako i mlada Marija Jovičić, magistrica agronomije koja se spremala za doktorske studije u Pragu, brala komšijske jagode za tri marke po satu.

– Pokušala sam na svom imanju da gajim tikvice, svinje i krastavce, ali sam za sada od toga odustala, jer je domaću hranu teško prodati. Ali posla se, kao što vidite, ne bojim – rekla je tada buduća naučnica Marija, prenijeli su mediji.

Posla se ne boje ni mladi ljudi s Manjače, pogotovo oni koje su roditelji od malih nogu učili da cijene i svoj i tuđi rad. Među takvima su i braća Miletići, 18-godišnji Slavko, 17-godišnji Zdravko i 12-godišnji Marko, sinovi lugara iz Sitnice Krstana Miletića.

Još kao osnovci, iako im je porodica imala solidna primanja, brali su s roditeljima jagode, kupine i druge šumske plodove i prodavali ih putnicima pored magistrale Banja Luka – Mrkonjić-Grad. Tako su prvi u selu imali računare i mobilne telefone, koje su kupili sami sebi. Danas su to već odrasli mladići, Slavko je šumarski tehničar, a Zdravko završava Ugostiteljsku školu, ali stalno traže prilike da rade i zarade.

– Sve oni znaju i hoće raditi, i u šumi i na njivi i na imanju, stvarno su djeca za primjer, kao i druga djeca ovdje, u Sitnici – kaže ponosna majka Stana.

Nakon što su završili s branjem i prodajom šumskih jagoda u svom kraju, Stana i njen najstariji sin se spremaju u “pečalbu” u okolinu Bihaća. Kako ističe, i mlađi je već tražio od oca da mu preko ljeta nađe neki posao u Banjoj Luci.