Ko može spasiti BiH od novih terorističkih akcija

Ipak, mjesta iznenađenju nema – prije pet godina Almir Džuvo, dojučerašnji direktor Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA), za govornicom Parlamenta BiH kazao je da našoj zemlji prijeti opasnost od 3.000 vehabija koji su potencijalni teroristi.

 

Uz to je dodao da će vehabije koštati glave muslimane u BiH. Zbog toga je Džuvo jedva spasio svoju glavu na koju su krenule vehabije i njihovi tajni simpatizeri kojih ima na sve strane.

Enes Omeragić, pripadnik vehabijskog pokreta, ubio je u Rajlovcu dvojicu vojnika Oružanih snaga i zavladao je opći strah od terorista. Od Džuvinog upozorenja do Omeragićevog rešetanja vojnika iz automatske puške, bilo je još terorističkih akcija u BiH i još više opasnih incidenta, a ponajviše polemika da li se ovaj ili onaj slučaj može okarakterizirati kao teroristički.

Podsjećanja radi, u siječnju ove godine Sarajevo je bilo zaprepašteno zbog onoga što se desilo u džamiji u naselju Breka u vrijeme molitve, kada su upala trojica vehabija sa surmom oko očiju koju ISIL-ovci stavljaju kada kreću u rat. Jedan od njih bio je potpuno drogiran. Pokušali su isprovocirati prisutne, a onda su ih ogorčeni vjernici silom najurili. Otvorena je istraga, danima se o tome pričalo i sve je uglavnom na tome završeno, a nikad nije otkriveno tko je drogiranog mladića poslao na molitvu u džamiju s preciznim zadatkom.

Nakon ubojstva dvojice vojnika u Rajlovcu, političari iz cijele BiH utrkuju se u osudi svake vrste terorizma, isto čine i dužnosnici policijskih i sigurnosnih službi i agencija kojih je BiH puna i realna je opasnost da se na tome za koji dan sve završi. Ako ćemo pošteno, jedini koji hoće konkretno da ide do kraja u borbi protiv „vojnika zla“ jeste državni ministar sigurnosti Dragan Mektić – zahtijeva da se na teritoriji cijele države uspostavi pravni poredak, tamo gdje treba i silom, i zahtijeva hitno donošenje zakona o borbi protiv terorizma.

Mektić zapravo traži da se novim zakonskim propisima daju veća ovlaštenja policiji, Obavještajno-sigurnosnoj agenciji i Tužiteljstvu BiH, u najkraćem radi se „o poduzimanju mjera za deradikalizaciju“. Time on zapravo pogađa „u sridu“ jer je radikalizacija u BiH već na djelu. Ubojstvo vojnika u Rajlovcu upakirano u „slučaj Pariz“ već se počinje koristiti kao dokaz da je na sceni opća opasnost od svih Bošnjaka muslimana „kao neprijatelja kršćanstva“. Put radikalizacije, ako državne vlasti, obavještajne, policijske i sigurnosne agencije ne poduzmu konkretne poteze, može odvesti samo u – pakao.

Zbog toga se i postavlja pitanje jesu li sve te službe i agencije spremne i sposobne za obranu BiH i svih njenih građana od terorista? Kako stvari sada stoje, nisu, a od verbalnih osuda terorizma niko nema nikakve koristi.

Primjerice, selo Gornja Maoča kojim upravljaju vehabije i dalje živi potpuno izvan pravnog poretka ove zemlje, isto tako živi i vehabijsko selo Ošve kod Maglaja gdje je šef Izet Hadžić koji poručuje da su pripadnici ISIL-a monstrumi, ali nudi i vehabijski recept za rješavanje problema u našoj zemlji po kojem „Srbima u BiH treba dati državu i da odmah potpišemo mir na 100 godina“. Što iza takvog „miroljubivog rješenja“ stoji, nije teško dokučiti. Ni Gornja Maoča ni Ošve ne priznaju ustavni poredak ove države, policija se tamo ne smije ni primaći, a vlasti na sve to, dojam je, namjerno žmire.

Gdje je ključni problem sigurnosnih agencija u BiH? Jedino ga treba tražiti u činjenici da one nisu utemeljene na profesionalnim standardima nego su pod kontrolom političkih stranaka koje ih smatraju svojim plijenom. Zbog toga između njih nije ni „iscrtana“ linija kako bi se znalo tko i za što odgovara, a međusobna suradnja i razmjena informacija uglavnom ovisi od personalnih odnosa njihovih čelnika. Pokazalo se to i u noći u kojoj su u Rajlovcu ubijena dva vojnika – nije se znalo tko će što raditi, čak je bilo i otimačine za istražnim i drugim poslovima uz pokušaje da se terorizam kvalificira kao obično ubojstvo.

Kakav je rusvaj i neusklađenost, možda se najbolje dokazalo 11. srpnja ove godine u Srebrenici kada je fizički napadnut premijer Srbije Aleksandar Vučić uz sve ono što se poslije događalo i događa. Rezultati istrage još nisu poznati, a nitko ni tada ni sada ne želi javno kazati, svako iz svojih osobnih razloga, da se radilo o klasičnom terorističkom napadu na premijera druge države.

Ne treba sumnjati da će terorističkih akcija u BiH biti još, uostalom javno se najavljuju. Portal terorista „Vijesti ummeta“ odmah nakon paklenog dana u Parizu zaprijetio je BiH da će njome teći potoci krvi i da ISIL, čiji je sljedbenik u BiH vehabijski pokret, u tome ne mogu spriječiti nikakve bh. sigurnosne službe.

Nakon ubojstva dvojice vojnika priopćili su da se dogodilo „baš kao što smo upozoravali i govorili, ali ta upozorenja nisu se uzela za ozbiljno“. I ponovo su najavili da će „Europom još teći krvi, posebno Bosnom, a ono što dolazi je još gore i gorčije“.

S obzirom da je ono što taj portal radi poznato bh. vlastima i svim sigurnosnim agencijama, nejasno je zašto se on ne blokira za što su na raspolaganju brojna tehnička rješenja, tim prije što je njegovo djelovanje izravno u funkciji radikalizacije i podizanja nacionalnih tenzija u BiH na maksimalnu razinu. Ili i možda širenje mržnje, podržavanje terorizma, veličanje ISIL-a i podrška potencijalnim teroristima iz vehabijskog pokreta u BIH, nekome u ovoj zemlji odgovara i treba?

Dnevni list

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE