Želite pročitati objavu ukratko?
AI sažetak
Slučajevi iz Zenice i Zagreba ponovo su otvorili pitanje ko štiti pacijente koji se nalaze u bolnicama i drugim ustanovama, posebno one kojima je zbog zdravstvenog stanja ograničena mogućnost kretanja ili samostalnog prijavljivanja nepravilnosti. Ombudsmanka Bosne i Hercegovine Jasminka Džumhur upozorava da zaštita tih osoba mora biti zasnovana na jasnim procedurama, redovnom nadzoru i odgovornosti svih institucija.
Povod za razgovor za Oslobođenje bili su slučaj smrti pacijenta u psihijatrijskoj bolnici Jankomir u Zagrebu, u kojem su četiri medicinska tehničara osumnjičena za ubistvo, te hapšenje pet zaposlenika Kantonalne bolnice Zenica zbog sumnje na nasilno postupanje prema pacijentu na Odjelu psihijatrije.
Pacijenti imaju pravo na posebnu zaštitu
Džumhur podsjeća da osobe kojima je ograničena sloboda kretanja, uključujući pacijente psihijatrijskih ustanova i korisnike socijalnih ustanova, uživaju posebnu zaštitu. Konvencija o sprečavanju torture predviđa preventivni mehanizam koji obavlja najavljene i nenajavljene posjete ustanovama u kojima borave takve osobe.
Pacijenti i njihove porodice, osim internih procedura zdravstvenih ustanova, mogu se obratiti zdravstvenim inspekcijama, nadležnim ministarstvima i Instituciji ombudsmena za ljudska prava BiH. Ti mehanizmi mogu se koristiti paralelno. Problem je što pacijenti zbog svog zdravstvenog stanja ponekad nisu u mogućnosti sami prijaviti nepravilnosti, zbog čega je važna uloga članova porodice i drugih osoba koje mogu ukazati na povredu prava.
Ombudsmeni, naglašava Džumhur, mogu postupati i po službenoj dužnosti, uključujući slučajeve o kojima saznaju iz medija. Njihov zadatak nije da zamijene policiju i tužilaštvo, već da prate da li nadležni organi provode djelotvorne postupke i da li ustanova ima odgovarajuće procedure za sprečavanje i prijavljivanje nepravilnosti.
Prijavljivanje nije stvar dobre volje
Govoreći o slučaju iz Zenice, Džumhur je istakla da je važno što je bolnica prijavila događaj, ali upozorava da takvo postupanje nije posebna inicijativa nego obaveza svake ustanove. Kada odgovorni saznaju za moguće nezakonite radnje, dužni su ih zaustaviti i poduzeti mjere u okviru svojih nadležnosti.
Ombudsmeni će, prema njenim riječima, pratiti postupanje nadležnih organa, ali i ispitati procedure same ustanove. To uključuje način prijavljivanja, nadzor nad pacijentima i poštivanje pravila u situacijama kada se primjenjuje fiksacija, odnosno ograničavanje kretanja pacijenta.
Džumhur upozorava da se fiksacija može primjenjivati samo uz medicinske indikacije, u skladu s propisanim protokolima i uz nadzor ljekara. Potrebno je utvrditi zbog čega je primijenjena, kako je provedena i koliko je trajala. Sam snimak bez zvuka, ističe, nije dovoljan za donošenje potpunih stručnih zaključaka o svim okolnostima postupanja.
Problem nije samo u pojedinačnim ustanovama
Ombudsmanka navodi da je broj žalbi koje se odnose na prava pacijenata u porastu. Posebno upozorava na teškoće u saradnji s Federalnim ministarstvom zdravstva, navodeći da izostanak odgovora i saradnje otežava utvrđivanje činjenica i postupanje po žalbama.
Uz odgovornost pojedinaca, potrebno je ispitati i uslove u kojima rade zdravstvene ustanove: nedostatak kadra, kontinuirane edukacije i supervizije, kao i slabu koordinaciju s nadležnim ministarstvima. Takve okolnosti ne mogu opravdati nezakonito postupanje, ali ih je potrebno analizirati kako bi se spriječilo ponavljanje sličnih događaja.
Džumhur podsjeća i na presudu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hadžimejlić i drugi protiv Bosne i Hercegovine iz 2015. godine, koja je ukazala na potrebu uređenja smještaja osoba s mentalnim i intelektualnim teškoćama. Prema njenim riječima, izostanak odgovarajućih zakonskih rješenja i nedovoljni kapaciteti službi ostavljaju porodice bez potrebne podrške, naročito kada osoba prolazi kroz zdravstvenu krizu.
Kao dio rješenja navodi jačanje centara za mentalno zdravlje, uspostavljanje mobilnih timova, bolju saradnju zdravstvenih i socijalnih službi, dodatnu edukaciju i jedinstven registar. Posebno je ukazala na nedostatak odgovarajućih ustanova i stručnjaka za zbrinjavanje djece kojoj je potrebna intenzivna podrška.
Potrebna i nezavisna analiza slučaja
Džumhur smatra da zdravstvena ustanova nakon prijave događaja treba provesti i stručnu analizu. Predlaže angažovanje vanjskih eksperata koji bi razgovarali s uposlenicima, pregledali organizaciju rada i utvrdili postoje li okolnosti koje su mogle doprinijeti incidentu, poput preopterećenosti, manjka osoblja ili nedostatka podrške.
Takva analiza, naglašava, ne može umanjiti odgovornost osoba koje su eventualno prekršile pravila. Cilj je utvrditi i neposrednu odgovornost i šire uzroke, kako bi se spriječilo da se slični događaji ponove.
„Pacijent više nije u fokusu“ – upozorava Džumhur na situacije u kojima se institucije bave vlastitim interesima umjesto zaštitom osoba o kojima su dužne brinuti. Poruka njenog razgovora je da zakoni i pravilnici nisu dovoljni ako institucije ne reaguju na vrijeme i ne osiguraju da pacijent ostane u središtu zdravstvenog sistema.
O slučaju u Kantonalnoj bolnici Zenica ranije smo izvijestili i u tekstu o reakciji zeničke bolnice na incident na Odjelu psihijatrije.
Izvor: Oslobođenje
