Ko uporno podmeće antisemitizam Sarajevu: Klopka za Bošnjake

U srijedu se ispred zgrade Vlade Kantona Sarajevo okupila manja grupa građana, uvjerena da se moralni poredak svijeta ruši ako se u Zetri odigra košarkaška utakmica između Dubaija (Ujedinjeni Arapski Emirati) i izraelskog Hapoela. Preko transparenata su poručivali: „Otkažite utakmicu“, „Zetra je naša“, „Šta ste nam uradili od grada“.

Okupljeni su tvrdili da se radi o “državama odgovornim za genocid u Palestini i Sudanu”, a posebno su napadali Emirate zbog “saradnje s pobunjenicima u Sudanu”. Poruka je bila jasna – sport ne može biti odvojen od politike, jer “normalizacija genocida” ne smije proći ni u Sarajevu.

Naizgled, sve podsjeća na tipičan građanski protest kakvih širom Evrope svakodnevno gledamo na desetine. No, ispod moralnih parola, to je bila scena koja savršeno oslikava stanje jedne društvene svijesti: glasan moralizam kao zamjena za stvarni utjecaj. Dok svijet vodi realne ratove i pregovore, Sarajevo vodi svoje imaginarne – najčešće na vlastitu štetu – bez ikakve koristi za one za koje protestujemo.

Dan kasnije, u četvrtak navečer, utakmica je ipak odigrana – ali, nakon žestokih protesta, bez publike i uz jake mjere sigurnosti. Policija je zatvorila prilaze Zetri, angažovane su specijalne jedinice, i sve je proteklo bez incidenata, ali dvorana je bila prazna, što je odlučeno nakon protesta manje grupe građana.

Propaganda

Ono što je uslijedilo bila je predvidiva reakcija.

Amir Gros Kabiri (Gross), izraelski biznismen i vlasnik „Aluminija“, iskoristio je trenutak da Sarajevo proglasi “vodećim antisemitskim gradom u ovom dijelu svijeta”. Kabiri je rekao da je “opasno biti Jevrej u Sarajevu”, da su “Mostar i Banja Luka dijelovi BiH koji poštuju Izrael”, te da su “Bošnjaci slavili 7. oktobar”.

To su neistine i propagandne konstrukcije – ali one savršeno funkcionišu u kontekstu koji sami stvaramo. Jer svaki put kad Sarajevo krene “moralno reagovati”, završi kao karikatura samog sebe.

Ovakvi performansi ne pogađaju ni Izrael ni Emirate. Oni pogađaju nas – jer jačaju stereotipe koji nas drže u civilizacijskom polumraku. Da paradoks bude veći, zabranu u ovom slučaju nisu tražili vjerski ni konzervativni krugovi, koji su pokazali daleko više gepolitičke razboritosti, nego besposleni sarajevski ljevičari i moralne narikače po profesiji.

Dok ostatak Evrope i zapadnog svijeta prolazi kroz novi val desničarskog konzervativizma i islamofobije, dok srpsko-hrvatska diplomatija upravo u tim krugovima vodi žestoku lobističku kampanju protiv Bošnjaka, dok cionistički krugovi Sarajevu i Bošnjacima pokušavaju udariti pečat antisemitizma, neodgovorni pojedinci u našim redovima im uporno daju materijal i oružje da pucaju u nas.

Nacionalni interes

Na stranu sad da li je bilo pametno uopće dozvoliti Hapoelu da od svih gradova igra baš u Sarajevu, no ako je ta odluka već donesena, najgore što se moglo uraditi (a srećom nije) jeste otkazati tu utakmicu, kao što je nedavno zbog političkih pritisaka otkazna rabinska konferencija koja je trebala biti održana u Sarajevu.

Poruka koja se time šalje svijetu, posebno desnim političkim krugovima je jasna – Jevreji u Sarajevu su nepoželjni. To je grad u kojem caruju islamizam i antisemitizam. Usred Evrope!

Jesmo li sposobni nositi se s tim biljegom i imamo li ikakav plan da se borimo protiv njega?

Palestinci i Gaza od toga neće imati nikakve koristi. Ali Bošnjaci i Sarajevo imat će ogromne štete.

Pa, imaju li pravo ili – možda preciznije – jesu li Bošnjaci uopće sposobni voditi vlastitu nacionalnu politiku i na prvo mjesto staviti svoje lične interese?

Ili je stavljanje sebe u poziciju dežurnih svjetskih moralista koje niko nije ni pitao za mišljenje, ipak preče?

Odigrana utakmica

Utakmica je, dakle, odigrana. Bez publike, bez incidenata – i bez dostojanstva.

Jer Sarajevo je ponovo pokazalo da zna organizovati događaj pod “najvišim sigurnosnim mjerama”, ali ne zna kako da se zaštiti od vlastite gluposti.

avaz.ba