2 35
AUTOR: H.D.
DATUM: Oct 17, 2021 @ 9:16
KATEGORIJA: BiH / Vijesti
FIXGEHALT

Pandemija koronavirusa u svakodnevni govor uvela je do tada striktno medicinske pojmove poput respiratora, terapija kisikom, jedinica intenzivnog liječenja… Terapija kisikom ili oksigenoterapija, posljednja je instanca u pokušavaju spašavanja nečijeg života, ali iako smo već u drugoj godini pandemije, tek sada se više počelo pričati i o rizicima koje sa sobom nosi terapija kisikom u pravim ili improviziranim jedinicama intenzivne njege.

U montažnoj Covid-bolnici u Tetovu, u Sjevernoj Makedoniji, početkom septembra izbio je požar u kojem je stradalo 14 osoba. Tačan uzrok nije poznat, ali je jasno da je brzo širenje vatre potpomoglo veliko prisustvo kisika.

Medicinski i tehnički kisik

Gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković iznio je optužbe da je zdravstvenom sektoru u RS-u, prije svega preko ugovora Univerzitetskog kliničkog centra (UKC) Republike Srpske u Banjoj Luci, isporučivan tehničko-industrijski, a ne medicinski kisik.

Dr. Šekib Umihanić, bivši medicinski direktor UKC-a Tuzla i zastupnik Stranke demokratske akcije (SDA) u Skupštini Tuzlanskog kantona, još prije dvije sedmice podnio je incijativu u kojoj traži da se ispita sigurnost prostorija za primjenu okisgenoterapije u svim zdravstvenim ustanovama na području TK.

– Medicinski kisik mora biti atestiran u certificiranoj firmi i ne smije imati nikakvih primjesa, koje se, pak, mogu naći u tehničkom kisiku. Svaka boca medicinskog kisika mora imati prateću dokumentaciju, koja je plastificirana i fiksirana na svaku bocu. Tehnički kisik nije tako pročišćen i ne smije se koristiti za liječenje pacijenata – navodi dr. Umihanić.

Kada su u pitanju prostorije u kojima se obavlja terapija kisikom, osnovni rizik je požar.

– Teoretski se može dogoditi i eksplozija kisika zbog neispravnosti sistema ili prevelikog pritiska u instalacijama. Požar u tim jedinicama veoma je opasan, jer ga je veoma teško ugasiti sve dok postoji dotok kisika – navodi dr. Umihanić.

Zbog svega toga potreban je oprez prilikom skladištenja kisika, kao njegove dopreme do aparata koji se koriste za terapiju pacijenata.

– U spremnicima i instalacijama mora biti određen nivo pritiska. Ukoliko imamo nekoliko zgrada priključeno na centralni dovod kisika, kao što je slučaj kod nas na UKC-u Tuzla, uvijek se mora znati koliki je pritisak u kojem segmentu. Problem je kada je u nekom segmentu pritisak niži, jer je slabija doprema kisika, a naravno ne smije biti ni viši od propisanih vrijednosti zbog opasnosti od eksplozije – pojašnjava dr. Umihanić.

Još jedan segment koji traži oprez je nivo kisika u prostoriji u kojoj se liječe pacijenti.

Upotreba i uklanjanje

– Pacijentima se stavlja maska na lice i puštaju veliki protoci kisika, na primjer, 50 litara u minuti, a pacijent može udahnuti 400 ili 500 mililitara. Ukoliko imamo nekoliko pacijenata, jasno je da je u toj prostoriji koncentracija kisika veoma visoka, zbog toga se mora eliminirati iz prostorije. To imaju savremene intenzivne njege, ali mi u situaciji pandemije koristimo i prostorije koje nisu na tom nivou – navodi dr. Umihanić.

On dodaje da je zbog svega navedenog uputio zastupničku inicijativu kojom traži od premijera TK i ministra zdravstva TK da provjere i obavijeste Skupštinu i javnost, da li su urađena, zakonom i ostalim pravilnicima naložena atestiranja aparata za oksigenoterapiju, rezervoara za kisik, vodova za centralno snabdijevanje kisikom kao i kisičkih boca, koji se koriste u svrhu primjene oksigenoterapije u svim zdravstvenim ustanovama TK.

– Odgovor još nisam dobio, ali se nadam da će se ova pitanja puno ozbiljnije shvatiti. Znamo li uopće koliki je stepen sigurnosti korištenja aparata za oksigenoterapiju, rezervoara za kisik i centralnih vodova kisika u zdravstvenim ustanovama TK – upitao je dr. Umihanić.

LIDER