Screenshot 2 13
AUTOR: H.D.
DATUM:
KATEGORIJA: BiH / Vijesti

Primjena elektronskog potpisa u našoj zemlji još uvijek je na klimavim nogama, iako su zakonske pretpostavke davno ostvarene. Poslovni sektor i građani na tome gube mnogo, ali vrijeme koje je pred nama trebalo bi donijeti napredak.

Digitalizaciju poslovanja privatni sektor treba prepoznati kao investiciju koja im može napraviti značajne uštede, a u brojnim slučajevima, mogu znatno proširiti svoje tržište, kaže za Klix.ba Adis Muhović, izvršni direktor Centra za politike i upravljanja.

“Kao posljedicu pandemije vidimo da su nove kompanije, kao one za online narudžbu hrane, rasle nevjerovatnom brzinom, a to su upravo tržišni ponuđači koji su restoranima nudili da digitalizuju proces narudžbe i praćenja dostave hrane. Bilo bi dobro kada odluke o digitalizaciji poslovnih procesa u firmama kompanije ne bi bile reakcija na vanredne okolnosti ili pad poslovanja, već stalna investicija u rast preduzeća”, kaže on.

S druge strane digitalizacija javne uprave znači olakšanje poslovanja, jer štedi vrijeme kompanijama, dodaje, a to vrijeme je novac, jer kompanije mogu preusmjeriti resurse u aktivnosti koje će donijeti profit.

“Digitalizacija je sjajan način da stanovnicima i preduzetnicima uštedimo vrijeme i novac, a samim uposlenicima u javnim institucijama će biti lakše raditi i raditi nadzor kada sistem bude jednostavan i automatizovan. To je ujedno i prilika da sve strane zaštitimo od korupcije, a što je opet otklanjanje još jedne značajne prepreke za ekonomski razvoj”, smatra on.

Našu zemlju ništa ne koči na putu implementacije ovog zakona navodi dalje.

“Državni Zakon o elektronskom potpisu postoji iako je implementiran punih 12 godina nakon donošenja. Dakle, imamo Ured za nadzor i akreditaciju ovjerilaca pri Ministarstvu komunikacija i transporta BiH, imamo uspostavljen registar ovjerilaca u kojem je za sada certificirana samo jedna kompanija. Uprava za indirektno oporezivanje bi trebala u prvom kvartalu ove godine postati certificirano tijelo za izdavanje digitalnog kvalifikovanog potpisa, čime ćemo dobiti i e-potpis državne institucije koji u potpunosti mijenja ručni potpis i pečat, a što je sjajan resurs za primjenu u drugim javnim sistemima”, kaže on.

Ipak, državno zakonodavstvo je neophodno uskladiti s EU propisima, dodaje, a državni i entitetski nivoi vlasti su se u Zajedničkim socioekonomskim reformama za period 2019.-2022. godine na to obavezali, kao i na osiguranje interoperabilnosti sistema elektronskog potpisa u cijeloj zemlji.

“Sve susjedne države već dugo izdaju elektonske potpise i tu mnogo kasnimo. Zato i zaostajemo u digitaliziciji javne uprave. Sistemi uspostavljeni u Crnoj Gori, Srbiji i Hrvatskoj nude različit obim e-usluga te su različite u pregledanosti i jednostavnosti korištenja, ali ako pogledamo listu servisa i usluga, naročito u Srbiji, jasno je da imamo mnogo da sustignemo i puno da naučimo. Ipak, digitalizacija društva i poslovanja nije jednodimenzionalan izazov. Ona osim digitalizacije javne uprave uključuje druge aspekte, a to su: povezanost, odnosno razvoj telekomunikacijske infrastrukture i regulacija tržišta; ljudski kapital – informacijska i finansijska pismentost, broj IKT stručnjaka u zemlji itd.; korištenje internet servisa – penetracija interneta, broj ljudi koji redovno koriste internet, kako ga koriste i da li ga koriste za online kupovinu, prodaju i korištenje usluga; te integracija digitalnih tehnologija u preduzećima. U nekim od ovih aspekata smo možda u prednosti u odnosu na zemlje regije, a u nekim sigurno zaostajemo”, kaže on.

Haris Hamidović, šef sigurnosnog IT sistema pri MKF/MKD EKI i profesor na Politehničkom fakultetu Univerziteta u Zenici kaže kako u 2021. godini nismo blizu realizaciji strateškog cilja ranije postavljenog da BiH treba postati digitalna država.

“U posljednje vrijeme i kod nas se često spominje pojam digitalna transformacija poslovanja. U biti radi se o pojmu koji se odnosi na stalnu primjenu digitalnih tehnologija usmjerenu ka osmišljavanju inovativnih poslovnih strategija i disruptivnih poslovnih modela, primjenu progresivnih koncepcija poslovanja, novih načina vođenja i upravljanja, kako bi se kupcima ponudili bolji proizvodi, usluge i naročito iskustva njihova korištenja. Pri tome se intenzivno koriste digitalne tehnologije kako bi se stvorila nova vrijednost za kupce, omogućilo nenadmašno iskustvo upotrebe poslovnoga modela, što bi trebalo rezultirati boljim poslovnim prihodima i općenito boljim rezultatima poslovanja”, kaže on.

Kompanija može intenzivno koristiti digitalnu tehnologiju, a ne digitalno poslovati, odnosno ne biti u poziciji digitalno transformirati poslovanje.

“Digitalna transformacija poslovanja nastaje kada kompanija istodobno i u vrlo kratkom vremenskom razdoblju provodi korjenite promjene u svojim najvažnijim poslovnim aktivnostima poput strategije, strukture, poslovnih procesa, poslovnoga modela i organizacijske kulture. Radi se o velikoj promjeni tj. transformaciji načina poslovanja, organizacijske kulture i vrijednosti uz primjenu digitalnih tehnologija koje povezuju poslovne procese omogućujući konkurentsku prednost. Kompanije koje uspješno digitalno transformiraju svoje poslovanje uspjele su prilagoditi poslovni model i način funkcioniranja uvjetima digitalne ekonomije, što često ima za nagradu vodeću poziciju na tržištima i konkurentskome okruženju. Takve kompanije jednostavno rade one stvari koje drugi ne mogu ili ih rade na način koji stvara prednost nad konkurencijom”, navodi on.

Prema Eurostatovom istraživanju, e-kupovina neprestano raste, a najveći porast ima među mladim korisnicima interneta. Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, u 12 mjeseci prije objave rezultata istraživanja 74% pojedinaca u dobi od 16 do 74 godine koristilo je internet (EU – prosjek 89%), od kojih je 28% kupilo ili naručilo robu ili usluge za privatnu upotrebu (EU – prosjek 64%).

“Bosna i Hercegovina ne smije ostati po strani globalizacijskih promjena, među koje spada i stvaranje modernog informacionog društva zasnovanog na intezivnom korištenju znanja i informacija, ali i informaciono-komunikacijskih tehnologija u sakodnevnom životu. Na nivou Bosne i Hercegovine donošeni su u prethodnom periodu strateški dokumenti na osnovu kojih bi se trebalo djelovati u pravcu razvoja informacionog društva na dobrobit svih građana”, zaključio je.