Koliko građana godišnje se uputi na liječenje u inostranstvo preko Fonda solidarnosti FBiH?

Svakodnevno na društvenima mrežama, u sredstvima informisanja, na gradskim ulicama, možemo vidjeti apele za pomoć, akcije prikupljanja novca za teško oboljele, za njihovo liječenje u inostranstvu. Nakon ovakvih apela vrlo često se postavlja pitanje da li Fond solidarnosti pri Federalnom zavodu za zdravstveno osiguranje i reosiguranje izdvaja novac za liječenje građana u inostranstvu.

– Na liječenje u inostranstvo, na godišnjem nivou, uputi se oko 500 pacijenata s različitim dijagnozama. Tokom prošle godine, lijekove i usluge koji se finansiraju iz sredstava Fonda solidarnosti koristilo je više od 25.000 pacijenata. Na temelju zakonskih procedura, u nadležnosti je kliničkih zdravstvenih institucija upućivanje prijedloga sa pripadajućom medicinskom dokumentacijom za svakog pacijenta posebno, a o prijedlozima odlučuje nadležna ljekarska komisija formirana od Federalnog ministarstva zdravstva i Zavoda – navodi nam Vlatka Martinović, direktorica Federalnog zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja.

Zavod plaća liječenje u cijelosti

Dodaje kako se donesena odluka dostavlja nadležnoj medicinskoj ustanovi, nakon čega se pristupa liječenju.

– Po završetku odobrenog liječenja, zdravstvena ustanova ispostavlja fakturu koju Zavod plaća. Fakturu ispostavljenu na osnovu zaključenog ugovora s klinikama i odobrenja komisije, Zavod plaća u cijelosti, bez ograničenja – objašnjava Martinović.

O svakodnevnim akcijama, apelima za prikupljanje pomoći u liječenju građana zatražili smo i mišljenje prim. dr. Haruna Drljevića.

– Moj stav o akcijama prikupljanja novca za liječenje oboljelih po ulicama je grozan, odmah da vam kažem! Kada vidim da hodaju sa onim lončićima po gradu i panelima, “pomozimo ovom malom, pomozimo onom”, ja se osjećam strašno bijedno kao ljekar. To doživljavam kao da su ljudi prepušteni sami sebi. Druga stvar, tu ima svašta, da znate. Ima ispravnih zahtjeva za pomoć, ali i neispravnih. Dakle, kada vidim takve akcije, prvo vidim koliko nam je nemoćna i bijedna država u kojoj živomo – govori Drljević i dodaje:

– Imamo mi Fond solidarnosti, ali nije ni on neiscrpan. Nije isti fond solidarnosti kod nas i u Njemačkoj. Morate shvatiti da sva ta liječenja, koja su izuzetno skupa, do jedne mjere može pokriti Fond jer nemamo više para. Ljekar može preporučiti, reći: “de to, najbolje ti je to”, ali ljekar ne zna niti treba da zna koliko to košta, a država je ta koja treba da omogući to što je preporučila struka.

Upitali smo koliko bi se novca uštedjelo za liječenje u inistranstvu kada bi se kod nas radile transplantacije, ulagalo u usavršavanje ljekara.

“Džaba vam uređaji ako nemate ljude”

– Prvo, kada je riječ o transplantaciji, mi smo počeli da radimo, zašto je stalo ne znam. Znam da su radile kolege u Tuzli, u Zenici je bio eksplantacioni centar. Eksplantacija je kada se skidaju organi sa čovjeka kod koga je kontatovana moždana smrt. A transplantacija je prebacivanje organa na pacijenta. Što se tiče ulaganja u zdravstveni kadar, sve što investirate u ljekare i njihovo znanje praktično je direktna ušteda para. Ne čine zdravstveni sistem bolnice, zgrade i uređaji. Džaba vam uređaji ako nemate ljudi koji znaju na tome raditi. Investiranje u humani potencijal, konkretno u nosioce zdravstvene zaštite ljekare je višestruko korisno – naglašava Drljević.

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE