Screenshot 6 4
AUTOR: H.D.
DATUM:
KATEGORIJA: BiH / Vijesti
NER FIT

Evropsko zaprepaštenje zbog naglog povlačenja američkih trupa iz Afganistana ponovno je iniciralo poziv na stvaranje vojnih snaga Evropske unije. https://a944d54fac9ce33b2510e481ddda33d9.safeframe.googlesyndication.com/safeframe/1-0-38/html/container.html

FIXGEHALT

Ipak, dok zagovornici “strateške autonomije” kažu da bi pad Kabula trebao poslužiti kao poziv na buđenje, drugi ne vide egzistencijalnu prijetnju i zadovoljni su što ostaju kao mlađi partneri američke vojne moći.

Evropske zemlje nisu imale drugu mogućnost nego da se povuku iz Afganistana zajedno sa SAD-om uprkos njihovoj želji da zapadne trupe ostanu i spriječe da zemlja padne u ruke talibana. Saveznici SAD-a u NATO-u ovisili su o američkoj logistici i zračnoj podršci za njihov vojni angažman u Afganistanu, a zatim i za sigurnu evakuaciju njihovih građana.

“Potreba za većom evropskom odbranom nikada nije bila toliko evidentna kao danas nakon događaja u Afganistanu”, rekao je predstavnik EU za vanjske poslove Josep Borrell te dodao da EU mora stvoriti “snage za brzi odgovor” od 5.000 vojnika.

LIDER

Predsjednik vojnog odbora EU Claudio Graziano složio se s tim, rekavši da je “sada vrijeme za djelovanje” stvaranjem “snaga za brzo reagovanje” sa istinskom “voljom za djelovanjem”.

Iznenađujuća izjava stigla je od njemačke ministrice odbrane Annegret Kramp-Karrenbauer, koja je kasnije u četvrtak u tweetu predložila da bi “koalicija voljnih” mogla djelovati nakon zajedničke odluke svih članica EU.

AKK je, kako je poznata, u novembru tvrdila da se “iluzijama o evropskoj strateškoj autonomiji mora stati na kraj”, primjećujući da “Evropljani neće moći zamijeniti ključnu ulogu Amerike u pružanju sigurnosti”.

Ovo je izazvalo bijesan odgovor francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, koji je rekao da se “duboko” ne slaže s komentarima AKK -a.

“Strateška autonomija” suština je Makronove vizije Evrope, vojne, ekonomske i tehnološke nezavisnosti od SAD -a.

Ova fraza pojavila se još jednom u utorak, kada je Macron razgovarao o Afganistanu s holandskim premijerom Markom Rutteom u Jelisejskoj palači. Dvojica lidera dali su zajedničko saopćenje u kojem su pozvali EU da razvije “stratešku autonomiju” kako bi mogla preuzeti “veću odgovornost za svoju sigurnost i odbranu”.

Mala izdvajanja za odbranu među evropskim zemljama još je jedna velika prepreka “strateškoj autonomiji” kontinenta.

Sve zemlje NATO-a, osim SAD -a, povećale su izdatke za odbranu kao udio u BDP-u od kada je Rusija 2014. godine anektirala Krim. Ipak, organizacija procjenjuje da je ove godine samo devet od 28 njenih članica u Evropi ispunilo cilj potrošnje od 2 posto BDP.

Ovogodišnja brojka najveće evropske ekonomije, Njemačke, iznosi 1,53 posto što je dodatak manji od 0,5 posto BDP-a od 2015. godine, kada je vojska bila nedovoljno finansirana.

“Njemačka je povećala svoje izdatke za odbranu od ruske aneksije Krima – ali to nije dovoljno”, primijetila je Claudia Major, stručnjak za odbranu pri Njemačkom institutu za međunarodne i sigurnosne poslove.

“Nije vjerovatno da će Njemačka postići cilj NATO-a da do 2024. potroši 2 posto BDP-a na odbranu”, rekla je Major.

Dodala je da zemlje poput Njemačke ne troše toliko jer se ne osjećaju egzistencijalno ugroženima. Tri baltičke države i Poljska su među devet evropskih članica NATO-a koje su ispunile cilj u strahu od ruske prijetnje. Stručnjaci kažu da je velika razlika što pad Kabula ne predstavlja takvu egzistencijalnu prijetnju za evropske zemlje.

“Nisam siguran je li Afganistan poziv na buđenje za mnoge u Evropi. Otkriva nam u Evropi koliko je naša sposobnost nezavisnog djelovanja ograničena ali to je lekcija koju smo mogli naučiti godinama”, rekla je Major.

Zagovornici oružanih snaga EU koje djeluju nezavisno od Washingtona također će morati pridobiti skeptike unutar bloka. Baltičke države i Poljska izrazito su oprezne u pogledu bilo kojeg evropskog obrambenog aparata koji bi isključio SAD.

“Bit će teško uvjeriti neke zemlje članice da bi kolektivna odbrana EU donijela istu sigurnost kao i odbrambeni aranžman koji podržava NATO”, rekao je Richard Whitman, profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu u Kentu.

Unutar EU postoji mnogo neslaganja oko toga koje države na njenoj periferiji predstavljaju prijetnju. Rusija je, na primjer, egzistencijalna prijetnja u očima baltičkih država, geopolitička smetnja, ali ključni energetski partner Njemačke i saveznik Mađarske.

Podjele među državama članicama znače da bi se svaka zajednička akcija EU mogla osloniti na “koalicije voljnih” za posebne misije izvan organizacijske strukture bloka.

Osim zaobilaženja potrebe za jednoglasnom ili čak većinskom podrškom vojnim akcijama, djelovanje izvan struktura EU omogućilo bi ulogu bivšoj članici Velikoj Britaniji, koja najviše izdvaja za odbranu na kontinentu i globalnom lideru u obavještajnim sposobnostima.

Uključivanje Velike Britanije bilo bi ključno za sve planove za evropsku stratešku autonomiju, predložio je Shashank Joshi, urednik odbrane časopisa The Economist.

“Misije nalik NATO-u i kolektivna odbrana evropskog kontinenta vjerovatno bi bile nemoguće bez Velike Britanije ako SAD nisu uključene”, dodao je.

Uprkos teškim diplomatskim odnosima između Londona i Brisela u ovom trenutku, mnogi utjecajni glasovi u Westminsteru dijele osjećaj da se Evropa ne treba oslanjati na Sjedinjene Američke Države vojno. Shodno tome, Joshi je rekao da će Ujedinjeno Kraljevstvo “dugoročno htjeti sarađivati ​​s EU u oblasti odbrane i sigurnosti”.