Koliko je visok pritisak opasan po naše zdravlje

Većina ljudi ne razmišlja o krvnom pritisku sve dok se ne susretne s tim problemom. Ali važno je da svaka osoba, čak i ako joj se čini da nema tegoba, u svakom trenutku zna kakav joj je krvni pritisak, upozoravaju stručnjaci.  

Čak trećina osoba koje imaju visok pritisak, odnosno hipertenziju, toga nije ni svjesna, a od nje pati barem petina ukupne svjetske populacije. Simptoma često nema i hipertenzija se obično otkriva slučajno, tokom sistematskog pregleda. A, ako ih ima, to su uglavnom glavobolje, zujanje u ušima i osjećaj pritiska u glavi.

Ž4 = Skraćuje život

Specijalista interne medicine Abel Baltić pojašnjava kako je hipertenzija hronična bolest pri kojoj je krvni pritisak u arterijama povišen. Prilikom mjerenja vrijednosti krvnog pritiska mjeri se sistolni i dijastolni pritisak, a razlikuju se po tome je li se srčani mišić stišće, što se naziva sistola, ili opušta između dvije kontrakcije, što se naziva dijastola.

– Normalne vrijednosti gornjeg, tzv. srčanog krvnog pritiska u mirovanju su u rasponu od 100 do 140, dok se vrijednosti donjeg krvnog pritiska kreću u rasponu od 60 do 90. Hipertenzijom se smatra stanje kod kojeg su vrijednosti krvnog pritiska trajno iznad 140/90. Visok krvni pritisak predstavlja glavni faktor rizika za razvoj moždanog i srčanog udara, zatajenje srca, aneurizme arterija i neke oblike hroničnog oštećenja bubrega – kaže dr. Baltić.

Dodaje da je čak i umjereno povišenje pritiska povezano sa skraćenjem života. Promjene u načinu prehrane i načinu života mogu pomoći pri nadzoru nad vrijednostima krvnog pritiska i umanjiti opasnost od s njim povezanih komplikacija. Međutim, kod bolesnika kod kojih su ove promjene neučinkovite ili nedovoljne potrebno je uzimanje lijekova.

• Dr. Baltić: Oštećenje bubrega Foto: (Arhiv)

– Oko dvije trećine osoba starijih od 65 godina ima hipertenziju. U općoj populaciji hipertenzija je glavni faktor rizika za razvoj i smrtnost od kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih bolesti. Što je hipertenzija viša, to je relativni rizik od tih događaja veći. Hipertenziju možete imati godinama bez ikakvih simptoma jer se povišeni krvni pritisak uglavnom razvija tokom godina – pojašnjava dr. Baltić.

On ističe kako povišeni krvni pritisak, kada nije pod nadzorom, povećava rizik od ozbiljnih zdravstvenih problema. Prije odluke o potrebi liječenja predlaže se mjerenje krvnog pritiska na obje ruke. Ovim se može odrediti ima li osoba ili nema povišen krvni pritisak.

Također, predlažu se najmanje dvije posjete ljekaru, odnosno najmanje tri mjerenja krvnog pritiska, a zatim slijede provjere pritiska u kućnim uvjetima.

Koja terapija

– Specifičnosti starije populacije su manji parametri srčanih otkucaja, veći periferni otpor, manji intravaskularni volumen i niži protok kroz bubrege. Kada se uzmu u obzir ove varijable, očito je da ne mogu na isti način biti liječeni pacijenti stariji i mlađi od 60 godina. Ono što je zajedničko, bez obzira na starosnu dob, jeste činjenica da se prije odluke o bilo kakvoj medikamentnoj terapiji pacijentima treba sugerirati promjena životnih navika: smanjivanje unosa soli, redukcija tjelesne težine i umjerena fizička aktivnost – navodi dr. Baltić.

Kada se dođe do terapije, njen izbor zavisi od općeg stanja pacijenta, mogućnosti da slijedi preporuke, kao i pridruženih oboljenja i pridružene terapije.

Liječenje manjim dozama  

Uvijek je poželjno, navodi dr. Baltić, započeti liječenje manjim dozama i obarati pritisak postepeno. Uobičajena je strategija započeti liječenje hipertenzije s dva antihipertenzivna lijeka ako je krvni pritisak za 20 viši od gornje granice normale, a kod starijih to treba uzeti s rezervom da ne bi riskirali naglo obaranje krvnog pritiska. Započinjanje liječenja primjenom beta-blokatora kod starijih se ne preporučuje, već vrstom lijekova – ACE inhibitorima, posebno ukoliko postoji podatak o pridruženoj šećernoj bolesti, srčanoj slabosti ili koronarnoj okluzivnoj bolesti.

Primarna i sekundarna

Hipertenzija se dijeli na primarnu i sekundarnu. U primarnu hipertenziju spada 90 do 95 posto slučajeva, što znači da je do povišenja pritiska došlo bez jasne predisponirajuće bolesti. Preostalih 5 do 10 posto slučajeva, koji nastaju kao posljedica bolesti bubrega, arterija, srca ili endokrinog sistema, smatra se sekundarnom hipertenzijom.

Prije odluke o bilo kakvoj terapiji pacijentima se treba sugerirati promjena životnih navika: Smanjivanje unosa soli, redukcija tjelesne težine i umjerena fizička aktivnost.

AVAZ