Koliko vrijedi ljudski život u BiH: Ukidanje presuda i preinačenje djela spram boli porodice

Ukidanje osuđujućih presuda, preinačenje krivičnih djela i vraćanje na ponovni postupak u BiH je postala jedna vrsta prakse. Takvo postupanje porodicama žrtava ne daju satisfakciju, zbog čega se zapravo postavlja pitanje – koliko u našoj državi vrijedi ljudski život? Uzevši u obzir posljednjih nekoliko godina, ovakvih postupaka u pravosudnim institucijama u BiH je bilo u značajnom broju.

Mnogi su izazvali nemire javnosti u vidu protesta i traženja pravde što u određenim primjerima nije prestalo sve do danas. Međutim, s druge strane, tu su i slučajevi koji nikada u velikoj mjeri ili skoro nikako nisu privukli toliku pažnju javnosti.

Preinačenje krivičnih djela i ponavljanje postupka praksa

Naime, jedan od takvih slučajeva desio se prije dvije godine u sarajevskom naselju Hrasno Brdo u ulici Milinkladska.

Naime, tada su Azema Ćesira (1975) usmrtile komšije otac Suvad Bašalić (1968) i sin Enes Bašalić (1994) usljed svađe. Tada je Enes automobilom udario Azema vozeći brzinom od 40 km/h, a iz pouzdanih izvora vezanih za ovaj slučaj, redakciji portala Klix.ba je pojašnjeno da je žrtva u tom trenutku bila živa te da su je otac i sin usmrtili dodatnim udarcima.


Nakon toga su prvostepeno osuđeni na ukupno 23 godine zatvora zbog krivičnog djela “ubistva pri bezobzirnom nasilničkom ponašanju”. Suvad (otac) je dobio 12, a Enes (sin) 11 godina zatvora.

Privođenje Suvada i Enesa Bašalića nakon ubistva (Foto: Arhiv/Klix.ba)

To znači da je ovo djelo prvostepenom presudom kvalifikovano kao ubistvo s umišljajem, za čije izvršenje je određena kazna od 10 do 20 godina zatvora.

Riječ je o presudi Kantonalnog suda, a u martu ove godine zaprimljena je žalba Vrhovnom sudu FBiH gdje je posljednje ročište održano 6. oktobra 2020.

Koliko vrijedi ljudski život?

Tada je, kako saznaje Klix.ba, odbrana optuženih zatražila od suda da se ovo krivično djelo prekvalifikuje, odnosno, preinači u ubistvo iz nehata, čime će se, ukoliko se to desi, u pola smanjiti kazna i mogli bi dobiti maksimalno pet godina, a već su u zatvoru treću godinu.

Konačna presuda trebala bi biti donesena u novembru ili najkasnije u decembru ove godine ili postoji mogućnost da se postupak vrati na početak. Međutim, postavlja se pitanje koliko je zapravo u ovom slučaju potcijenjen ljudski život i bol porodice kojoj je jedina satisfakcija adekvatna kazna?

Isto se pita i porodica Have Dovadžije koja je 2014. godine poginula u sarajevskom naselju Nedžarići kada je usmrtio Semir Rastoder vozeći pri brzini od 103 km/h.

Semir Rastoder je vozio 103 km/h i usmrtio Havu Dovadžiju (Foto: Arhiv/Klix.ba)

On je 2015. osuđen na pet i po godina zatvora, ali je Vrhovni sud prošle godine ukinuo presudu zbog “povrede krivičnog postupka”. Radi se o nezakonitim dokazima te se sada očekuje ponavljanje postupka.


Još jedan slučaj koji je zavijen velom kontroverzi je “Dženan Memić” i borba njegovog oca Muriza koji već četiri godine pokušava dokazati da je njegov sin ubijen i da nije poginuo u saobraćajnoj nesreći kako je i okvalifikovano.


Tada su Ljubo i Bekrija Seferović osumnjičeni za nesreću, potom proglašeni nevini, ali je Vrhovni sud ukinuo tu presudu i postupak vratio na početak. Dženanov otac Muriz Memić bio je šokiran odlukom i saznanjem da će ponovo morati proživljavati sve.

Muriz i Arijana Memić na izricanju presude Ljubi i Bekriji Seferoviću (Foto: Arhiv/Klix.ba)

Advokat Ifet Feraget koji zastupa Muriza Memića, za Klix.ba se osvrnuo na navedene slučajeve, ali je prije svega pojasnio razliku između ubistva iz nehata i onog s predumišljajem.

“Ubistvo s umišljajem, koji može biti direktni i eventualni, je situacija u kojoj osoba zna šta radi i kakve će biti posljedice, ali ipak to učini. A kada je riječ o nehatu, koji može biti svjesni i nesvjesni, zapravo dolazite u situaciji da znate da može doći do određene nesreće, ali pronalazite opravdanja za svoj postupak. Prema mom mišljenju, nesvjesni nehat je pogrešno definisan jer ste i u tom trenutku zapravo svjesni, ali imate okolnosti koje ‘vam idu na ruku'”, kazao nam je Feraget.

Dalje je Feraget istakao da se u slučaju Azema Ćesira nesporno radi o ubistvu i da ne treba prejudicirani s pravosnažnom presudom, međutim, kako je dodao žalba odbrane Vrhovnom sudu nema svrhu jer on pravnom kvalifikacijom nije vezan za tužilaštvo.

Dakle, tužilaštvo daje pravnu ocjenu, a sud određuje kvalifikaciju (naziv ili vrstu) krivičnog djela.

“Tužilaštvo je ocijenilo da je u pitanju umišljaj i to je ocjena. Nakon toga oni predlažu sudu šta dalje činiti, ali on nije vezan za taj prijedlog, a pogotovo za žalbu optuženog ili bilo koga. Sud u tom slučaju, normalno donosi odluku razmatrajući sve okolnosti i prema tome ne može biti zabrinjavajuća činjenica da je advokat odbrane podnio žalbu i tražio da se preinači u ubistvo iz nehata. Ne treba puno straha i vjerujem da će biti potvrđena ta presuda, osim ako bude nekih povreda i postupak se vrati na početak. Ipak, stvar je u procjeni okolnosti i svaki normalan čovjek na osnovu njih može zaključiti o čemu se radi pogotovo kada je u pitanju sudija. Dakle, ne smije se ni razmišljati da se donese odluka koja će uznemiriti javnost”, istakao je Feraget.

Krivični zakon u BiH ne prepoznaje položaj oštećenog

Već je spomenuto da je maksimalna kazna za ubistvo s umišljajem 20, a iz nehata pet godina. Ukoliko se u ovom slučaju preinači u nehat, onda bi počinioci mogli ubrzo izaći iz zatvora, ako se uz treću godinu otkako su zatvoreni uzme u obzir dobro vladanje.

“Dakle, mi bismo na neki način prejudicirali ako bismo sad rekli kakvu će odluku donijeti Vrhovni sud. Okolnosti slučaja kakve su navedene u presudi i ako su za njih dokazi provedeni, ako su činjenice pravilno utvrđene i ako bi Vrhovni sud na osnovu njih istih zaključio da je činjenično stanje kompletno, a samo zaključak suda je faličan (pogrešan) onda bi eventualno Vrhovni sud mogao preinačiti to krivično djelo. Inače se dešava da Vrhovni sud ukine presudu ako se desi povreda postupka ili činjenice nisu utvrđene i vraća na ponovno suđenje”, pojasnio je.

Ifet Feraget: Zakon o krivičnom postupku BiH je diskriminatoran za sve građane (Foto: Arhiv/Klix.ba)

U ovakvim postupcima javeći problem u BiH predstavlja položaj oštećenog. Kako je kazao Feraget, Zakon o krivičnom postupku ne daje oštećenom i njegovoj porodicu priliku da se žale, te se zbog toga on prihvatio slučaja Memić i Dragičević kako bi doprinio bilo kakvoj promjeni takvog stanja.

“Dakle, oštećeni smeta u našem pravosudnom sistemu i ne postoji u postupku, a u svakom normalnom je u epicentru suđenja. Sve što sam postigao u dva navedena slučaja je čudo i vjerujem da će trenutni zakon pretrpjeti izmjene kada se BiH bude približavala EU. Donijeli su ga oni koji se ne razumiju u pravo ili su željeli namjerno preskočiti takvu važni dazu kao što je pojavljivanje oštećenog u postupku. U tom slučaju oštećeni bi imao svog advokata koji bi pred Vrhovnim sudom iznio argumente jer on ima interes da se zabavi krivičnim postupkom kao što kaže Evropski sud i ja sam na taj način otvorio ova dva slučaja Memić i Dragičević”, naglasio je Feraget.

Suđenja šalju snažnu poruku javnosti

Suđenja su veoma bitna jer ona nose snažnu poruku javnosti, kazao je Feraget te dodao da se sudske odluke trebaju komentarisati upravo zato što građani trebaju pokazati koliko su one adekvatne ili ne.

“Ali ako vi dobijete za ovakvo ubistvo godinu ili dvije onda mi nismo građani. Sama kazna ima dvostruki značaj, a to je generalna prevencija kao poruka svima i specijalna koja se odnosi samo na onog ko je počinio krivično djelo. Za ubistvo i ostala krivična djela se odgovara po načelu krivice. Dakle, trebaju se sagledati sve okolnosti koje su dovele do određenog slučaja i bitno je zaista odrediti o kojem je krivičnom djelu riječ da li je ubistvo iz nehata ili s umišljajem. Stoga je javnost bitno oko javnosti koje će praviti pozitivni pritisak da se počiniocu odredi adekvatna kazna u skladu s okolnostima slučaja”, dodao je.

Na samom kraju, Feraget je kazao da je Zakon o krivičnom postupku BiH diskriminatoran za građane kada je riječ o materijalnoj i nematerijalnoj naknadi porodicama čiji su članovi ubijeni.

“U BiH ljudska glava vrijedi nekih 20.000 KM, zar to nije ismijavanje života i dostojanstva. Porodicama niko ne može vratiti najmilije, ali neki vid satisfakcije bi bio da počinilac plati maksimalno obeštećenje. Također, smatram da se i kaznena politika treba pooštriti. Kazne naravno nisu adekvatne iako one same po sebi nisu rješenje za nasilje jer u takvim slučajevima treba praviti dublje analize. Ukoliko ne nosite masku neko će vas kazniti, a svjedočili smo milionskim aferama, niko nije snosio sankcije. To je sve jer je na pravosuđe stavljena ‘politička šapa’ i nemamo se čemu nadati dok pravosuđe ne pretrpi reforme. Na kraju je bitno da sud bude sud”, zaključio je Feraget.

Klix.ba

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE