Korona uništava i psihičko zdravlje, strah i osjećaj izoliranosti oboljele tjeraju na samoubistvo

Pacijent na Klinici Podhrastovi u Sarajevu izvršio je samoubistvo jučer ujutro u 7.30 sati skočivši s prozora te ustanove. Riječ je o starijem muškarcu koji se bacio s drugog sprata bolnice, gdje je bio liječen od posljedica infekcije koronavirusom.

Borba za zrak

Nameće se itekako važno pitanje – koliko ovakvim očajničkim postupcima doprinose opća psihoza zbog infekcije COVID-19 i emocije koje izaziva izoliranost oboljelih od trenutka potvrđivanja bolesti.

– Apsolutno nemamo moralno pravo da nekoga isključimo iz našeg svakodnevnog života i da ne učestvujemo i u njegovoj sreći i u njegovoj patnji. Znam da je to infektivna bolest koja je veoma opasna te da su izolacija i distanca jako važne, ali u isto vrijeme moramo pokazati saosjećanje s ljudima koji boluju, jer danas su oni tamo, a možda sutra isto očekuje nas. Moramo naći način – kaže klinički psiholog Jasmina Dizdarević.

Veliki je broj osoba u kućnoj izolaciji ili na liječenju. Pravila koja su na snazi nalažu maksimalne mjere zaštite u kontaktu s njima, a zdravstveno osoblje ima pune ruke posla. Svakodnevica pacijenta, osim borbe za zrak, borbe s temperaturom i drugim simptomima, vezana je najčešće za postelju i četiri zida bolničke sobe.

Bez obzira na sve, osobe u izolaciji ne smiju osjetiti da su napuštene, ni od najbližih, ni od stručnjaka, ističe Dizdarević, jer nečije prisustvo, dodir i pogled puno znače i u mnogo bezazlenijim situacijama. Zbog toga se, dok broj pacijenata i izoliranih osoba raste, mora razmišljati i o njihovoj psihološkoj zaštiti.

– Koliko god da je bolest jaka, važno je da niste sami i da je neko uz vas, a nama se dešava da ne možemo ni prići bolnicama. To ne smijemo zanemariti, jer koliko god je važna medicinska, isto toliko je važna i psihološka sigurnost. Ako ja kao supruga, kćerka ili sestra želim, nije me strah, da budem pored nekog bliskog ko pati i ko se liječi, onda mi to treba dozvoliti, na moju odgovornost. Treba omogućiti neku izoliranu sobu, a može i preko stakla, bez ličnog kontakta, samo da osoba zna da ste joj u blizini – pojašnjava dr. Dizdarević.

Druga faza

Dr. Dragan Stevanović podsjeća da je u martu bila organizirana psihološka podrška oboljelima koja je dobro funkcionirala.

– Može se to i od kuće, putem Skypea, telefona, na različite načine. Svi u svijetu obavještavaju da ima strašnih anksioznih, depresivnih i drugih poremećaja kod ljudi koji obole od infekcije COVID-19. Naročito u ovoj drugoj fazi pandemije. Vladaju strah i panika, jer to je bolest koja čovjeku smeta da diše. Ne znam jeste li imali priliku da gledate paniku i strah kod utopljenika, tako je i kod ovih ljudi – kaže Stevanović.

Psihološka podrška

Suicid je posljednji korak očajnog čovjeka, u sadašnjim okolnostima takve je odluke nemoguće osujetiti, ali psihoterapija je veoma važna kako bi se stanje olakšalo.

– Trebalo bi otvoriti što više linija za psihološku podršku tokom 24 sata. Ljudi u svakom trenutku moraju imati nekoga kome se mogu obratiti – ističe dr. Stevanović.

Avaz