Kraj ere opasnog licemjerja: Vučić devet godina nije dolazio u zvaničnu posjetu Sarajevu, stalno je podrivao suverenitet BiH

Dok se u Srbiji još sliježu utisci nakon pada režima SNS-a i Aleksandra Vučića i pobjede Studentske liste, u Bosni i Hercegovini se tek čekaju konkretni potezi buduće vlasti i zvaničnog Beograda. Politički slom čovjeka koji je duže od decenije krojio sudbinu regije otvorio je prostor za svođenje računa, a prva stavka u toj naplati mora biti demontaža lažnog mita o njegovom ‘građenju mostova’ na Balkanu.

Jer, kada se u potpunosti sumira politika Aleksandra Vučića prema  BiH, njegov deklarativni narativ o regionalnoj saradnji, stabilnosti i ‘pružanju ruke’ Sarajevu pokazuje se u svom punom, licemjernom svjetlu i kao maska iza koje se krilo ignorisanje i izolacija zvaničnih državnih institucija BiH.

Vučić je konačno poražen, a iza sebe ostavlja narušene diplomatske odnose i duže od deceniju djelovanja tokom kojeg je Bosnu i Hercegovinu suštinski tretirao samo kao smetnju na svojoj mapi ‘svesrpskog svijeta’.

Devet godina nije došao u bh.institucije u Sarajevo

Koliko su Vučić i njegove vlade ignorisale BiH i Sarajevo  pokazuje i to da je on zadnji put kročio u Sarajevo i prešao prag zgrade Predsjedništva BiH  2017. godine.

Tada se sastao s članovima kolektivnog šefa države Bakirom Izetbegovićem, Draganom Čovićem i Mladenom Ivanićem.

Sve što je uslijedilo nakon te posjete bilo je ciljano i smišljeno zaobilaženje državnih institucija i tiha suspenzija suvereniteta BiH na polovini njene teritorije.

Najupečatljiviji momenat te politike ogoljen je 2021. godine, u jeku pandemije koronavirusa. Vučić je došao na Aerodrom Sarajevo da uruči BiH donaciju ili bolje rečeno milostinju od 10.000 doza vakcina. . Tada nije želio da se sastane s članovima Predsjedništva BiH kako nalaže elementarno diplomatsko poštovanje u zgradi Predsjedništva BiH, nego se tadašnjim članovima kolektivnog šefa  države Šefikom Džaferovićem, Željkom Komšićem i Miloradom Dodikom, kojem je to i odgovaralo sastao u aerodromskom salonu, a Vučić se odmah nakon toga vratio u Beograd.

U stopu su taj tempo pratile i njegove vlade, od one na čijem je čelu bila Ana Brnabić do one Miloša Vučevića. Dok su sjednice sa Vijećem ministara BiH ostale mrtvo slovo na papiru od 2015. godine, kad je održana jedna zajednička sjednica, Vlada Srbije je pod Vučićevim diktatom redovno održavala zajedničke sjednice sa Vladom RS.

Kroz te neustavne formate i ekonomske projekte poput hidroenergetskog sistema Gornja Drina, izgradnje HE Buk Bijela i aerodroma u Trebinju, Vlada Srbije je direktno sklapala poslove s entitetskim vlastima, svjesno zaobilazeći državne institucije, Komisiju za koncesije BiH i odluke Ustavnog suda BiH.

Državna granica na Drini za beogradske ministre postojala je samo kao formalnost, a teritorija BiH tretirana je kao unutrašnje političko dvorište Srbije, što je kulminiralo ‘svesrpskim saborima i deklaracijama’ koje su direktno zadirale u suverenitet BiH.

Nikad razjašnjeni sumnjivi incident u Potočarima 

Kao politički štit za ovakvo ignorisanje Sarajeva, Vučić je godinama unazad koristio 11. juli 2015. godine i incident u Potočarima. Napad na njega koji se desio nakon što je kao premijer Srbije došao na obilježavanje 20. godišnjice genocida, pretvoren je u njegov izgovor da vinovnici tog incidenta nisu odgovarali, iako se i u bh. javnosti, ali i u javnosti u Srbiji ubrzo pojavile  sumnje da je napad, ili barem inicijalna provokacija, bio ‘režiran’ s ciljem da se Vučić predstavi kao žrtva, skrene pažnja sa same komemoracije žrtvama genocida u Srebrenici i narativ prebaci na njegovu ugroženost.

Ukazivano je i na prisustvo srbijanskih obavještajaca u civilu unutar Memorijalnog centra Potočari i njihova uloga u tom događaju nikad nije razjašnjena.

S druge strane, Vučić je s Miloradom Dodikom nesmetano i učestalo špartao Bosnom i Hercegovinom, demonstrirajući silu tamo gdje su ga entitetske vlasti dočekivale sa crvenim tepisima.

Čak i u svojim posljednjim posjetama, poput one višednevne u augustu ove godine adresa za posjete nisu mu bile institucije u Sarajevu.

Finansijska infuzija za opstanak režima

Vučićevo uporno zaobilaženje Sarajeva i preusmjeravanje svih političkih i finansijskih tokova prema Banjoj Luci nije bilo samo diplomatsko ignorisanje, već direktno i svjesno odmaganje BiH na njenom putu ka unutrašnjoj stabilnosti i evropskim integracijama.

Jer, svaki put kada bi zvanični Beograd zaobišao državne institucije, Vučić je bez obzira na njegov deklarativni stav, slao jasnu poruku međunarodnoj zajednici i domaćoj javnosti da u stvarnosti ne poštuje BiH i njen suverenitet.

Takvim pristupom, zvanični Beograd je aktivno podrivao Daytonski mirovni sporazum u kojeg se Vučić navodno zaklinjao, jer je umjesto poštivanja institucija BiH, od RS-a pokušavao napraviti paralelnog, u praksi nezavisnog pregovarača.

Međutim, najveći paradoks Vučićeve politike leži u narativu o pomoći srpskom narodu u RS, iza kojeg se u stvari krila isključiva politička i finansijska infuzija režimu Milorada Dodika. Kad god bi se Dodik našao u  škripcu, ‘uskakao’ bi Vučić  bilo s ‘ublažavajućim finansijskim injekcijama’ ili obećanjima o milionskim investicijama u RS.

Ali ta pomoć je služila isključivo za kupovinu socijalnog mira i krpljenje budžetskih rupa koje je Dodikov režim godinama pravio kroz korupciju i neracionalno trošenje. I,ta navodna pomoć narodu uvijek je bila uslovljena političkim tajmingom koji je odgovarao Dodiku.

Uglavnom, uoči izbora. Građani  RS od te politike nisu dobili dugoročnu ekonomsku održivost niti nova radna mjesta u realnom sektoru, već su postali taoci režima kojeg je Beograd vještački održavao u životu.

Hraneći Dodikovu lojalnost i koristeći ga kao ‘strašilo’ za Sarajevo i međunarodnu zajednicu, Vučić je s Dodikom , od naroda u RS napravio politički kusur u svojim trgovinama s Briselom , Washingtonom i Moskvom.

Neki su ‘progledali’ tek sinoć kada se s ulica Banje Luke zaorila pjesma u slavlju zbog Vučičevog pada, odakle je poručeno da i Dodik mora otići, iako je njegov SNSD tek pobijedio na proteklim izborima.

Agresivna kampanja protiv istine o genocidu i veličanje zlikovca Mladića 

Vrhunac Vučičeve neprijateljske politike prema BiH i dostojanstvu njenih građana desio se  2024. godine, kada je u Ujedinjenim nacijama pokrenuto usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Tada je Aleksandar Vučić, uz podršku Milorada Dodika, pokrenuo, agresivnu kampanju s ciljem da spriječi donošenje ovog dokumenta.

Umjesto da pokaže katarzu i civilizacijski iskorak, Vučić je cjelokupni diplomatski i medijski aparat Srbije stavio u službu poricanja sudski utvrđenih činjenica, a usvajanje Rezolucije proglasio direktnim napadom na srpski narod i RS. Mjesecima je Vučičeva  propagandna mašinerija plasirala lažni narativ o tome kako se Rezolucijom Srbima želi nametnuti kolektivna krivica i etiketa ‘genocidnog naroda’, iako je tekst dokumenta jasno tretirao individualnu odgovornost i pozivao na obilježavanje Međunarodnog dana sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici.

Rezolucija je na kraju usvojena 23. maja 2024. godine, a Vučićeva predstava pred Generalnom skupštinom UN-a srušila je svaku iluziju da je on ikada bio iskren partner za mir i stabilnost u BiH.

Da ta politika nije bila samo stvar trenutnog diplomatskog nadmudrivanja, već duboko ukorijenjenog sistema vrijednosti u Vučićevoj Srbiji, pokazao je i njegov odnos prema sudski presuđenim ratnim zločincima. Službeni Beograd pod njegovom palicom nikada se nije odrekao ideologije koja je razorila BiH.I danas optuženi za zločine koji su pobjegli pred suđenjima iz BiH u Srbiji šetaju slobodno.

 Također, Vučićev režim je stao iza sahrane i javnih manifestacija uz državne počasti ratnom zlikovcu Ratku Mladiću, dok su se u isto vrijeme u javnom prostoru veličali njegovi zločini.

Institucionalnom zaštitom i slavljenjem krvnika Vučič je poslao poruku da zvanično podržava politiku koja je devedesetih vršila progone, zločine  i genocid u BiH.

Vučić se ‘naslikavao’ s Dodikom 

Koliko je  osovina Vučić-Dodik bila privatna i lišena bilo kakvih državnih interesa Srbije i BiH pokazalo se u februaru 2025. godine. U danu kada je Sud BiH izrekao  osuđujuću presudu Miloradu Dodiku zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika, Vučić je umjesto da pokaže poštovanje prema pravosudnim institucijama države BiH , iste večeri došao u Banju Luku kako bi lično stao u odbranu svog političkog partnera.

U samoj kampanji za izbore u Srbiji, Vučić se ‘naslikavao’ s Dodikom i poručivao kako njih dvojica ‘kroje’ nove planove, a sinoć je priznajući poraz zlokobno poručio građanima Srbije da će svojim izborom vidjeti ‘drugačiju politiku prema Sarajevu i RS’. Šta god to značilo iz Vučićeve perspektive, tom rečenicom je sam stavio tačku na svoju decenijsku predstavu i javno priznao da on nikada nije bio  iskren partner BiH.

Ali, zato je na historijskom gubitku njegov  politički blizanac i satelit Milorad Dodik, koji je u štabu SNS-a u Beogradu sinoć uživo gledao slom sopstvenog političkog i finansijskog zaklona.