Kristijan Ilicic 8 926x1024 1
AUTOR: H.D.
DATUM:
KATEGORIJA: Lifestyle / Zabava

Nisam nikada tražio srodnu dušu i nekog ko voli putovanja kao ja, jednostavno se sve spontano desilo. Jako mi je važno da način na koji prikazujem svoja putovanja odražava istinu koju živim, da sve bude baš onako kako sam ja osobno doživio. Zbog pandemije nema letova, nema izleta. Također je problematično što se za svaku državu mora raditi Covid test

Krijstijan Iličić (34) iz Hrvatske jedan je od najzanimljivijih i najpopularnijih travel blogera u našoj regiji. Njegove neobične priče i još neobičnija putovanja privukle su ljude širom svijeta, njih blizu 200.000, koji ovog avanturistu i njegovu djevojku Andreu Trgovčević s kojom putuje prate na društvenim mrežama. Po zanimanju je stručni specijalist i inžinjer informacijskih tehnologija, ali nikada nije radio u struci. Sa 16 godina je kreirao web stranicu, koja je za samo tri godine postala najposjećenija stranica u susjednoj nam Hrvatskoj. Sa 19 godina odlučuje da je proda najpoznatijoj izdavačkoj kući u Hrvatskoj, i tu ostaje kao zaposlenik narednih deset godina. Napredovao je sve do pozicije direktora digitalnog razvoja, ali to nije bilo dovoljno, sebe nije vidio na radnom mjestu od 08 do 16 sati. Daje otkaz i odlučuje živjeti život kakav želi oduvijek, i to radi uspješno već četiri godine. U svojim putešestvijama posjetio je više od stotinu zemalja svijeta, saznao o najneobičnijim kulturama i iskusio najluđe avanture. U intervjuu za “Azru“ priča o svom iskustvu, bez čega nikako ne putuje, te koliko novca izdvaja za putovanja.

– Samoga sebe ne smatram tipičnim avanturistom, kakvih ima nekoliko u našoj zemlji, a mnogo širom svijeta. Moj način putovanja je samo moj, odražava mene kao osobu, posljedica je nekih mojih životnih uvjerenja i nikad se ne bih pravio da sam nešto što nisam. Svako stvara svoja iskustva na svoj način i radi ono što smatra da je za njega najbolje. Postoje svjetski putnici koji uopće nisu na društvenim mrežama, putuju isključivo za sebe i nikad za njih niste čuli. Ja sam dijete svoga doba, radim digitalni marketing, volim socijalne mreže i želim na njima prikazati svijet. Želim ga unijeti u dnevnu sobu svakoga ko otvori moj profil. To je svijet kakvim ga ja vidim, kakvog ga zateknem kad dođem na neko mjesto i jako mi je važno da sve bude autentično, da prikažem stvari onakve kakve jesu, bez izmišljanja. Zato stalno sve snimam. Ništa ne skrivam. Radim to zbog sebe i zbog svih kojima se to čini smislenim. Sav sadržaj dijelim nesebično i besplatno, jer me to ispunjava i zbog toga sam sretan. Veliko mi je zadovoljstvo donositi priče koje su drukčije od drugih, dakle, ni na koji način se ne želim upoređivati s ostalim svjetskim putnicima, niti ih oponašati. U nekoj ću državi ostati samo nekoliko dana, u drugoj ću biti i mjesec, a u neke ću se vraćati i 20 puta – kaže nam Iličić na početku razgovora.

Šta Vam je najvažnije na putovanjima?

– Andrea i ja putujemo tako da sebi sve sami organiziramo, idemo otvorena srca i nekako nam se stvari uglavnom dobro poslože. Ne želim, također, prodavati fore da materijalno nije važno. Meni osobno su uvijek iskustva na prvom mjestu, međutim, mnogo toga ne bih iskusio da sebi to nisam mogao priuštiti. Novac je važan, ali kao sredstvo da ostvarite cilj, a ne kao cilj sam. Jako mi je važno da način na koji prikazujem svoja putovanja odražava istinu koju živim, da sve bude baš onako kako sam ja osobno doživio, a moje iskustvo ne mora biti identično iskustvu nekoga ko je ili doputovao negdje preko agencije ili je pak odlučio nestati u divljini. To, međutim, niti mene niti njih ne čini manje putnicima. Važno je putovati i upoznavati svijet.

Često se upuštate i u prave avanture. Aktivni vulkani, penjanje na velike nadmorske visine. Kažite nam nešto o svojim avanturama, anegdotama na putovanjima. Koje su to najluđe avanture koje ste se usudili da iskusite?

– Od brojnih avantura izdvojio bih posjetu favelama (divlje naselje) u Brazilu, putovanje u Amazon, plivanje s morskim lavovima u Peruu, skok s Macau Towera, najviše bungee jumping platforme. Također, putovanje u Afganistan i Sjevernu Koreju je zaista velika avantura.

Bez čega nikada ne krećete na putovanje?

– Nikad ne putujem bez mobitela, kartica, novca i pasoša (smijeh). To su najvažnije stvari koje nam trebaju, a sve ostalo se može kupiti na putu.

Često putujete sa svojom djevojkom Andreom. Kako ste pronašli svoju srodnu dušu, je li bilo teško naći nekoga ko to voli jednako kao i Vi?

– Na putovanjima sam sam ili s Andreom. Upoznala nas je jedna zajednička prijateljica u Zagrebu. Nisam nikada tražio srodnu dušu i nekog ko voli putovanja kao ja, jednostavno se sve spontano desilo. Zajedno smo razvili ljubav prema putovanjima, zajedno smo krenuli putovati te shvatili da to volimo raditi i da smo sretni. Tako da sam sretan što sam pronašao Andreu, a ona je sretna što je pronašla mene, evo reći ću u njeno ime (smijeh).

Koliko dugo ste zajedno i kakva životna priča stoji iza Vaše ljubavi?

– Sedam godina smo već skupa, prošli smo mnoge avanture zajedno, te 300 dana godišnje provedemo na putovanjima. Praktički, nemamo nikakve privatnosti, ali smo zaista naučili funkcionirati veoma dobro. Međusobno se poštujemo, pravimo kompromise, a to je i potrebno da bi veza opstala, a posebno na putovanjima, jer svako ima svoje loše dane, probudi se mrzovoljan ili ovakav i onakav… Zaista se odlično slažemo.

Vjerujem da ovo mnoge zanima, jer putovanja su jedna od najljepših stvari koje se mogu doživjeti, ali kako jedan travel bloger dolazi do saradnji?

– Odlučio sam uložiti mnogo novca u putovanja, jer je to bio moj san. Odluka je bila da, ako ne mognem živjeti od putovanja, svu ušteđevinu potrošim na njih, a za ostalo ću se snaći, imam dvije ruke i dvije noge, naći ću neki posao. Ali, htio sam se odvažiti, htio sam stvoriti nešto svoje. Kako sam radio kao direktor digitalnog marketinga, imao sam dobra poznanstva i kontakte s klijentima i agencijama u Hrvatskoj i sam sam odlučio uraditi neke projekte koje sam ponudio klijentima za koje sam mislio da bi bili zainteresirani. Kako sam imao već saradnju s njima, poznavali su me i znali su da ću dati 100 posto od sebe da to i ispoštujem. Tako je krenula prva saradnja, a ostale su se nizale. Sada sam ambasador velikih svjetskih i regionalnih brendova.

Koja je najskuplja, a koja najjeftinija destinacija koju ste posjetili?

– Definitivno, Pakistan je najjeftnija destinacija, a najskuplja je Singapur.

Koliko novca obično treba za jedno putovanje?

– To ovisi. Ja nisam relevantan da dajem takvu informaciju, jer nekada spavam u hotelu za dva eura, a nekada za 200 eura, ukoliko u tom trenutku želim to sebi priuštiti. Nisam klasičan putnik. Putujem na svoj način, ne upoređujem se s bilo kim. Ako poželim pojesti nešto što košta skuplje, to i jedem; ako želim spavati u boljem smještaju, to i učinim. Ne gledam na novac, i jednostavno želim stvarati što više doživljaja i želim to prenijeti na svojim društvenim mrežama.

Planirali ste osnovati svoju travel agenciju i kazali ste da će biti drugačija od svih koje do sada postoje?

– Želim osnovati svoju putničku agenciju i želim da ljudi putuju sa mnom. Da im ja budem vodič i da putujemo po destinacijama koje su manje poznate. Sve destinacije koje će nuditi moja agencija bit će ili već jesu istražene s lokalnim agencijama i vodičima. Na ovaj način provjeravam i ko je idealan partner za moje buduće ture. Prije nego što bilo koga bilo kuda povedem, želim sve iskusiti na vlastitoj koži i želim samo najbolje stvari za ljude koji će sa mnom putovati. Agencija će svakako nuditi i turističke destinacije prilagođene porodicama s djecom, kao i putnicima koji žele komociju na putovanju. Nastojat ćemo kreirati za svakoga nešto. Cilj mi je da agencija bude najbolja na Balkanu i da preko nje mogu putovati svi s ovih prostora.

Kažite nam kako je putovati u pandemijskim uslovima, kako to sve izgleda?

– Putovanje za vrijeme Covida-19 je vrlo teško, te je jako teško planirati bilo šta. Karte se kupuju u jednom smjeru. Putovanje kroz Centralnu Ameriku bilo je malo problematično, jer sam kopnenim putem prolazio iz države u državu. Išao sam autobusom, osim iz Nikaragve u Kostariku, pa sam, umjesto 10 eura, let platio 500 eura. Zbog pandemije nema letova, nema izleta. Također je problematično što se za svaku državu mora raditi Covid test, osim za Kostariku. Testovi koštaju od 100 do 150 dolara, pa sam potrošio blizu 1000 eura ukupno na testove. Također, obično se u svakoj državi rade samo u glavnim gradovima, pa je također i to putovanje od grada do grada zbog Covid testa bilo mučno.