Kvaliteta deterdženata u Federaciji BiH uređena zakonom iz 1982.

Federacija BiH mogla bi uskoro dobiti novi zakon o hemikalijama koji tretira i sigurnost deterdženata, a koji bi trebao zamijeniti postojeće zakone iz 1982. godine koji su preuzeti i na snazi zajedno s nekim pravilnicima od 1992. godine.

Time bi se ovaj zakon trebao prilagoditi i direktivama Evropske unije koje su donesene prije desetak godina, ali i Ujedinjenih nacija.

Trenutni zakon, naprimjer, nalaže da prodavaonice drže deterdžente za veš i suđe, omekšivače ili gelove za pranje WC-školjki u zaključanim vitrinama. Naš sugovornik iz jedne trgovine tvrdi da su mu, po tom starom zakonu iz vremena bivše Jugoslavije, inspekcije u nekoliko prilika izrekle i kaznu.

Neusklađenost zakona dovela je i do određenih problema proizvođačima hemikalija, posebno deterdženata u Bosni i Hercegovini, a koji svoje proizvode izvoze ne samo na tržište Evropske unije i svijeta, već ih prodaju na području Republike Srpske.

Morali su se “snaći” tako što su radili prema kriterijima EU-a i UN-a, iako to nisu morali, barem ne zakonski. Na primjer, ukoliko nije potpuno biorazgradiv, samo izuzetno se može odobriti profesionalna upotreba deterdženta.

Uz to sve, bh. entitet Republika Srpska donijela je svoj zakon prije osam godina, koliko traje nejednakost za subjekte koji posluju u FBiH, ali i različit pristup s aspekta sigurnosti.

Naime, proizvođač, uvoznik ili dalji korisnik trebaju osigurati proizvode koje stavljaju na tržište ili koristiti supstance koje nemaju štetno djelovanje na zdravlje ljudi i životnu sredinu. Iz Prijedlogu zakona o hemikalijama koji je usvojen na Vladi FBiH isključeni su lijekovi za ljude i životinje, biocidi i sredstva za zaštitu bilja.

Zanimljivo je kako su iz ovog prijedloga zakona izuzeti kozmetički proizvodi, uvoz ili izvoz GMO proizvodi, ali i hemijskog oružja.

Proizvođač i uvoznik koji stavlja hemikaliju na tržište dužan je izvršiti klasifikaciju, obilježavanje i pakovanje u skladu sa ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu ovog zakona ali i sa sistemom koji vrijedi u Evropskoj uniji. Dalje se navodi da će klasifikaciju, obilježavanje i pakovanje hemikalija odrediti kasnije federalni ministar zdravstva posebnim propisom, a odredit će i metode ispitivanja hemikalija u laboratorijama.

Obilježavanje na pakovanju mora biti na jednom od jezika koji je u službenoj upotrebi u BiH, a ne na sva tri. Što se tiče konkretno deterdženata, navodi se da se oni mogu staviti na tržište ako surfaktant (supstanca koja snižava površinsku napetost vode) sadržan u tom deterdžentu ispunjava kriterije potpune aerobne biorazgradljivosti i ako druge hemikalije sadržane u deterdžentu ispunjavaju uvjete propisane ovim zakonom. Svi ostali koji je ispunjavaju taj uvjet moraju ispunjavati kriterije primarne biorazgradljivosti i druge propisane uvjete.

Deterdženti moraju biti upisani u Inventar hemikalija. Proizvođači i uvoznici moraju izraditi spisak podataka o sastavu deterdženta, a ministar zdravstva posebnim propisom uređuje uvjete za stavljanje deterdženta na tržište.

Federalna uprava za inspekcijske poslove putem federalnih sanitarnih inspektora za nadzor nad otrovima vršit će nadzor, a izuzetak je maloprodaja gdje će to moći činiti i kantonalni sanitarni inspektori. Propisane kazne kreću se od 5.000 do 50.000 maraka.

Zanimljivo je i kako Federacija BiH još uvijek čeka i novi zakon o prevozu opasnih materija. Važeći je na snazi također od 1992. godine, a također je preuzet iz propisa iz bivše Jugoslavije.

Prijedlog zakona predviđa i saradnja s pravnim licem nadležnim za kontrolu trovanja, a obaveza je to koju diktira EU. Ministarstvo zdravstva bi trebalo dostavljati podatke iz Integralnog inventara hemikalija tom pravnom licu za kontrolu trovanja, radi provođenja preventivnih mjera i mjera liječenja, naročito u hitnim slučajevima. Međutim, takva referentna institucija/ustanova ne postoji u Federaciji, odnosno u BiH.

Za sada, samo Vojno medicinska akademija u Beogradu ima Institut za kontrolu trovanja, odnosno uvjete potrebne za tzv. centar za kontrolu trovanja, koji se spominje u prijedlogu zakona, a drugi je Centar za kontrolu otrovanja na Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada u Zagrebu, sada unutar Jedinice za medicinu rada i okoliša.

Tokom rasprave na sjednici Doma naroda Parlamenta Federacije BiH, delegat Slaviša Šućur je skrenuo pažnju na velike količine neevidentiranih hemikalija po skladištima i na drugim mjestima, a koje su kao posljedica rata ostale tu.

Tokom rasprave o novom zakonu sporno je bilo i kolike će biti naknade za one koji proizvode, uvoze ili stavljaju u promet deterdžente i ostale hemikalije. Zakonom, kako su obrazložili iz ministarstva zdravstva, “one uopće nisu predviđene i bit će predmetom posebnog propisa”.

Neki su smatrali da je potrebno zakonom ograničiti dozvoljenu količinu fosfata u deterdžentima, ali je odlučeno “ne opterećivati time zakon jer su to promjenjive kategorije u EU” tako da će se to uređivati podzakonskim aktima.

Federalno ministarstva zdravstva trenutno nije u potpunosti kadrovski kapacitirano da bi moglo provoditi ovaj zakon, naveli su iz ovog ministarstva uz napomenu da su im potrebna i dodatna sredstva za zaposlenike Odsjeka za hemikalije i biocide. Potrebne stručnjake bi zaposlili nakon što određeni ljudi u ministarstvu uskoro odu u penziju.

Faktor.ba

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE