Lamija Bjelošević iz Zenice 32 godine traga za bratom: Alen je otet, dok sam živa, neću odustati od potrage

Porodica Bjelošević iz Zenice već 32 godine uporno pokušava riješiti misteriozni nestanak sina Alena 6. aprila 1986. godine u naselju Bilmišće dok se igrao s vršnjacima.

Kako nam priča njegova sestra Lamija, nikada nisu odustali od potrage za njim.

– Srce osjeća da je on živ iako ga nikad nisam upoznala. Uvjerena sam da je moj brat kidnapiran, zato nikada nismo izgubili nadu da ćemo ga pronaći – kaže Lamija.

Krenuli u potragu

Kobnog aprilskog dana njen tada četverogodišnji brat igrao se sa starijim bratom i nekoliko vršnjaka pored obale rijeke Bosne u naselju Bilmišće. Tada se na obali nalazilo desetak ribara, a Alenov stariji brat nakratko je otišao u kuću.

Mjesto odakle je Alen nestao

– Nije se zadržao ni minutu, a kada se vratio od Alena nije bilo ni traga ni glasa. Niko nije znao gdje je. Odmah smo krenuli u potragu. Odbacili smo mogućnost da se utopio jer je rijeka tada bila toliko plitka da ju je mogao pregaziti – govori ona.

Osim potrage porodice i prijatelja, ronioci su, također, mjesec pretraživali svaki pedalj rijeke. Nikada tijelo nije pronađeno, odjeća ili bilo šta Alenovo. Jedino je u rijeci pronađena lopta kojom se tog dana igrao.

Zbog svega ovoga porodica je uvjerena da je kidnapiran. To su ih u protekle 32 godine traganja uvjerile brojne informacije koje su dobivali, a naročito posljednje tvrdnje medicinske sestre s Klinike „Rebro“ iz Hrvatske.

– Dobila sam poziv od medicinske sestre koja je tvrdila da je Alen bio njen pacijent. Ležao je na Odjelu za plućne bolesti, a od srodnika je imao samo djevojku koja ga je posjećivala. Kako je imala pristup njegovim stvarima, vidjela je da je pratio sve o sebi iz novina, da je imao isječke članaka i fotografije – govori Lamija.

Prekid komunikacije

Taman kada su se ponadali da će doći do Alena, medicinskoj sestri se gubi trag i prekidaju svaku komunikaciju. Bjeloševići su pokušali doći do dokumentacije s Klinike, međutim, zakonski im to nije bilo dozvoljeno.

Bjelošević: Nismo izgubili nadu

– Pokušavali smo doći i do spiska vojnika koji su kobnog dana, kada mi je nestao brat, polagali zakletvu u kasarni koja se nalazi blizu naše kuće. Međutim, nismo uspjeli pristupiti ni tim podacima. Vrlo je moguće da je neko iz te mase zapravo učestvovao u Alenovoj otmici – kaže Lamija.

O ovom slučaju pisali su brojni bh. i regionalni mediji, a Lamija je odlučila ponovo aktualizirati cijeli slučaj ne bi li dobila neke informacija.

– Uvjereni smo da je on u Italiji. Pozivam sve ljude, ako imaju neke informacije, da me kontaktiraju na broj 061/240-166. Dok sam živa, nikada neću odustati od potrage – zaključuje Lamija.

Pronađena lopta 

Bjeloševići smatraju da je u cijeloj priči itekako bitan detalj pronađene lopte.

– U kontaktu sam s porodicom iz Mostara koja, također, traži svoje nestalo dijete. Kada je nestao njihov Darko, pronađen je bicikl, a kod nas je pronađena lopta, dakle oba nestanka urađena su šablonski. Obojica dječaka se uklapaju u opis djece koja su tada prodavana u Italiju, svijetle kose i puti – kaže Lamija.

Avaz/D.Pašalić

Prethodni članakAlmir Lemeš iz Visokog svog Fiću dovezao i do Šibenika
Sljedeći članakSaznajte kakvo nas vrijeme očekuje danas