Lasica i Milović: Tokom napada ubijena trudnica

Na suđenju za zločine počinjene u mjestu Lozje (Kokino Selo) kod Goražda, svjedoci Tužilaštva Bosne i Hercegovine ispričali su kako je tokom napada na ovo naselje bilo poginulih, među kojima je bila i trudnica, za čijim ostacima se još uvijek traga, javlja BIRN.

Sabina Bašić je rekla kako je početkom maja 1992. godine živjela u mjestu Podobrak, koje se još zove Lozje ili Kokino Selo, te objasnila kako su žene zatvorene u kuću Ibrahima Bogdanića i tu su provele nekoliko dana, sve do 4. maja, kada je došao jedan mladić i kazao kako su opkoljeni sa svih strana.

Svi počeli da bježe iz kuće

Nakon toga su svi počeli da bježe iz kuće, a ona se sakrila u kuću Sulje Delića, zajedno s porodicom, gdje su ostali do navečer, rekla je Bašić te dodala kako je pucano i da je tada bilo nekoliko poginulih i ranjenih koje je ona poznavala.

Svjedokinja je, između ostalog, navela da je vidjela trudnicu Muniru Dedović kako leži na zemlji, a kasnije je čula da je poginula.

– Pucalo se toliko da nismo smjeli doći do Drine. (…) Kad se smračilo, onda smo puzeći do Drine došli – kazala je svjedokinja, dodavši kako su po dolasku do rijeke našli njenu daidžnicu mrtvu.

Ona je objasnila kako su sve osobe koje su ostale u naselju zarobljene, te joj je poznato da su žene razmijenjene, a muškarci pobijeni, dok su kuće u selima zapaljene.

Na upit Dejana Bogdanovića, branioca prvooptuženog Lasice, da li je vidjela ko je pucao, svjedokinja je rekla da je čula pucnjeve, ali da ne zna da li je u tome učestvovala vojska ili policija.

Branislavu Lasici i Miroslavu Miloviću se na teret stavlja da su, kao komandanti jedinica Vojske Republike Srpske (VRS), na tom području komandovali i učestvovali u napadu na Lozje, prilikom kojeg je ubijeno oko 30 osoba. Navedeno je da su među žrtvama bili uglavnom civili, uključujući žene, djecu i starije, a da je više desetina ljudi odvedeno i zatočeno, te da je izvršeno uništavanje ili prisvajanje imovine u velikim razmjerama, prenosi BIRN.

Šta piše u optužnici

Kako se navodi u optužnici, Milović, u svojstvu komandanta rejonskog štaba Općinskog štaba Teritorijalne obrane (RjŠTO) Srpske općine Goražde, i njemu nadređeni komandant Općinskog štaba TO-a Srpske općine Goražde, te podređeni komandiri četa TO-a “Podkamen” Branislav Lasica, TO-a “Površnica” i TO-a “Poda”, planirali su, dogovarali, pripremali, naredili, podstrekavali te pomagali u planiranju, pripremi i učinjenju oružanog pješadijskog napada.

Drugi svjedok Ramiz Dedović, kazao je kako je prije rata živio u Sarajevu, a da je 4. ili 5. aprila 1992. godine, zbog Bajrama, otišao kod porodice u mjesto Slatina u Foči, gdje se zadržao do 29. aprila, kada je izvršen napad na selo.

Dedović je rekao kako je zajedno s bratom i trudnom suprugom i snahom otišao u pravcu goraždanske općine u Kokino Selo.

– Snaha Munira imala je sestru u Kokinom Selu – kazao je svjedok, objasnivši kako se tu zadržao dva ili tri dana i da je u tom periodu bila pucnjava.

– Treći dan sam rekao burazeru: “Ja idem, ko hoće, ja idem”, nismo bili naoružani – kazao je Dedović.

Kasnije saznao da su zarobljeni

Prema njegovim riječima, zajedno s bratom otišao je na liniju, a supruga i snaha su ostale u Kokinom Selu. Kako je rekao, nakon desetak dana, u ovom mjestu izvršen je napad.

– Kasnije sam saznao da su zarobljeni. Da ima ranjenih, da mi je snaha poginula, da mi je žena zarobljena – kazao je svjedok, dodavši kako mu je supruga u zarobljeništvu bila 21 dan, nakon čega je razmijenjena na Sokocu.

On je rekao da su mu komšije i supruga kasnije pričali kako je bilo poginulih, te da mu je supruga kazala kako je snaha umrla na njenom krilu, ali da su joj rekli kako je prebačena u Užice jer je ranjena. On je kazao da od snahe Munire, koja je u tom trenutku bila trudna, nikada nisu pronađeni ostaci.

Na upit Odbrane da li je u Kokinom Selu bio naoružan s obzirom da su i on i brat bili vojno angažovani, svjedok je rekao da nije.

Nastavak suđenja će biti naknadno zakazan, prenosi BIRN.