Laži, laži me, ti to radiš najbolje: Političari uoči izbora dali 934 obećanja, ispunili samo četiri!

Političke partije su za period 2014-2018 godina dale ukupno 934 obećanja. Dvije godine nakon izbora ispunjena su samo četiri, a ispunjavanje 674 obećanja nije ni započeto. Po dva su ispunili SDA i SP RS.

SDA je obećala da se zalagati za uvođenje standarda minimum Euro 4 za uvoz automobila kako bi se poboljšalo unapređenje transportne i komunikacijeske infrastrukture. Vijeće ministara je obećanje ispunilo u prvoj godini rada. Još jedno obećanje koje je Vijeće ministara na čelu sa Denisom Zvizdićem ispunilo, a koje je dala SAD, jeste ukidanje naknade za rad u komisijama, u cilju smanjenja javne potrošnje.

SP RS je obećao da će sva dodatna prava koja se ostvaruju kroz PIO sa većim učešćem u finansiranju preuzeti država. Vlada RS je obećanje ispunila. Još jedno obećanje ove stranke koje je ispunjeno jeste iz oblasti socijalne i zdravstvene politike. Naime, u oblasti socijalne zaštite prava penzionera prava u potpunosti mora garantovati država.

Sedam prekršenih obećanja

Prema podacima Istinomjera, stranke su za sada prekršile sedam obećanja – DNS, HDZ BiH i SDA po dva, a SNSD jedno.

HDZ BiH je obećao da se stvoriti političku stabilnost, ekonomsku konkurentnost i pravnu sigurnost za kapitalna ulaganja što bi dovelo do bržeg razvoja i rasta gospodarstva i veće zaposlenosti, stvaranja povoljnijeg makroekonomskog i poduzetničkog ambijenta, oslobođenog administrativnih i svih drugih prepreka koje usporavaju procese investiranja i poslovanja. Ono što je Vijeće ministara radilo bilo je u suprotnosti sa navedenim.

“Prioriteti našega koncepta su razvojni zahvati koji će unaprijediti uvjete za zapošljavanje i potaknuti potražnju za radnom snagom. Pored toga, u cilju smanjenja nezaposlenosti podržat ćemo izmjene Zakona o radu i kolektivnog ugovora poštivajući principe socijalnog dijaloga”, poručili su iz SDA.

Dalje, HDZ BiH je obećao da će se njegovi kandidati zalagati za izradu konkretnih projekata koji mogu biti zanimljivi stranim ali i domaćim investitorima, te da će nuditi te projekte i lobirati za njih, posebno ističući sektor šumarstva.

U SAD-a su pak tvrdili da su opredjeljeni za odlučan pristup rješavanju problema u poljoprivredi zbog čega su obećali podržati kreiranje posebnih investicijskih programa za prestrukturiranje prerađivačkih kapaciteta. Vlada FBiH radila je suprotno od obećanog.

DNS je tvrdio da su se to da žene brojnije preuzmu odgovornost u politici, međutim, Vlada RS nije radila na ovakvim aktivnostim, naprotiv, radila je suprotno. Ista stranka je “energično zahtijevala” zakonsko ograničenje rokova za izmirivanje obaveza svih preduzeća na maksimalno 60 dana. Vladi RS se nije svidjela ova ideja.

Jedino obećanje SNSD-a koje je prekršeno je ono o realizaciji Programa proizvodnje sjemena kroz podršku Poljoprivrednom institutu RS i Centru za razvoj poljoprivrede brdsko-planinskog području u Sokocu.

Prema procjenama Istinomjera, ukupno 27 dati obećanja je na dobrom putu da ne budu samo obećanja, odnosno, da budu realizovana.

Započeta je realizacija ukupno 188 obećanja, a među najvrijednijim strankama je DNS s 51 započetim, zatim SDA za 48, SNSD 39, HDZ BiH 18, SP RS 17, dok u SBB-u stagniraju na osam, PDP-u na četiri, a SDS-u na tri.

SDA prednjači u obećanjima koje je započela pa zaustavila sa brojkom pet, slijedi je SNSD sa dva, te HDZ BiH, SBB i SP RS sa po jednim.

Čak 24 obećanja koja su stranke dale su neutemeljena, procjenjuje Istinomjer. Realizacija ukupno 674 obećanja nije ni započela. U tom segmentu prvi na listi je DNS sa 213 nezapočetih obećanja, a slijede ga SDA sa 202, HDZ BiH sa 80, SNSD sa 73, SBB sa 38, SP RS 30, SDS 26 i PDP 11.

Obećanje – ludo radovanje

SDA od Općih izbora 2010. godine najavljuje hitno donošenje Zakona o javno-privatnom partnerstvu u FBiH, isto su obećavali i 2014. godine, a važnost ovog zakona isticao je i premijer Fadil Novalić.

“S ciljem što efikasnijeg aktiviranja resursa, u najkraćem mogućem roku moramo donijeti funkcionalan Zakon o javno-privatnom partnerstvu u FBiH. Ovaj zakon će stvoriti legalni okvir za udruživanje resursa, te stvoriti pretpostavke za nastavak i otpočinjanje značajnijih investicijskih projekata. Naravno, kao i kod drugih zakonskih rješenja, i ovdje ćemo voditi računa o kantonalnim propisima”, izjavio je Novalić u martu 2015. godine.

Zakon je samo jednom spomenut, odnosno, našao se na dnevnom redu sjednice Vlade FBiH u julu prošle godine, kada je zaključeno da budu imenovani nosioci normativne aktivnosti izrade zakona. Tu je bio kraj.

Novalićeva kolegica iz manjeg bh. entiteta Željka Cvijanović u svom ekspozeu za mandat 2014. godine obećala je usvajanje Zakona o podsticajima.

“U toku 2015. godine u skladu sa budućim Planom razvoja poljoprivrede i ruralnih područja RS 2015-2020. godine, definisaćemo i višegodišnji budžetski okvir za realizaciju mjera finansijske podrške agrarnom i ruralnom razvoju donošenjem Zakona o podsticajima, kojim se utvrđuju glavni pravci usmjeravanja sredstava podrške. U cilju podsticanja razvoja poljoprivrede i sela, fokus u pružanju podsticaja poljoprivredi i ruralnom razvoju biće na podsticanju tržišno orjentisane primarne poljoprivredne proizvodnje i preradi poljoprivrednih sirovina, da bi se osigurao pozitivan efekat i privredni rast”, rekla je Cvijanović, u decembru 2014. godine.

Do ispunjenja obećanja nije došlo, a povrh svega, podsticaji za poljoprivredu se ne isplaćuju na vrijeme. Nacrt Zakona o podsticajima u poljoprivredi i ruralnom razvoju izrađen je u julu 2015. godine, ali nikad nije poslat u parlamentarnu proceduru.

Poljoprivrednici vjerovatno nisu zaboravili ni obećanje koje im je dao ministar poljoprivrede RS Stevo Mirjanić.

“Poljoprivrednicima u Srpskoj naredne sedmice biće isplaćeno pet miliona KM podsticaja, a do kraja aprila sva dugovanja za prošle godine. Vlada Republike Srpske intenzivno radi na rješavanju ovog pitanja, a ukupno bi trebalo da bude isplaćeno 20 miliona KM”, kazao je u februaru 2016. godine.

Dva mjeseca kasnije, Mirjanić je ponovo obećavao.

“Odgovorno tvrdim da će podsticaji za prošlu godinu biti isplaćeni. Vlada Republike Srpske i Ministarstvo poljoprivrede neće ostati dužni poljoprivrednicima, kao što nisu ostali dužni ni prethodnih godina”, rekao je u aprilu 2016. godine.

Od tada do juna ove godine poljoprivrednicima je isplaćeno 22.638.076 KM, i to parcijalno. Od početka juna isplata nije bilo, zbog čega su poljoprivrednici najavili proteste i blokadu puteva.

Obećanje ludo radovanje bilo je i u slučaju aktivacije MAP-a za koju je potrebno uknjižavanje sve perspektivne vojne imovine. Od 63 uknjiženo je tek 24. No, to nije spriječilo člana Predsjedništva BiH Dragana Čovića da još u aprilu najavi aktivaciju akcionog plana na samitu u Varšavi.

“Uvjeren sam da ćemo već u Varšavi za dva mjeseca aktivirati Akcijski plan za članstvo BIH u NATO savezu. To bi bila posebna pozicija BIH u ovoj godini kada želimo snažno iskoračiti u vanjskoj politici”, kazao je Čović u aprilu ove godine.

Njega je preduhitrila ministrica odbrane BiH, Marina Pendeš pa je isto najavila još u decembru prošle godine.

“Što se tiče Ministarstva obrane, mogu reći da ćemo mi učiniti sve da do šestog mjeseca u najgorem slučaju bude aktiviran MAP za BiH. Mi ćemo sa svog stanovišta, uvažavajući i probleme sa kojim se susrećemo kada govorimo o 63 perspektivne lokacije, zajedno sa Pravobraniteljstvom BiH raditi i dalje intenzivno na procesu uknjižbe. Uskoro očekujemo da će se riješiti značajan broj lokacija i na području Republike Srpske”, kazala je Pendeš.

Međutim, pjesma se u junu promijenila pa je Čović kazao da su NATO integracije u zastoju, a Bakir Izetbegović da će se startovati u sljedećih godinu dana.

Osim toga, još se čeka na autoput od Doboja do Prnjavora, 65.000 radnika je još uvijek bez uvezanog radnog staža, Dodikove mjere finansijskog oporavka RS još nisu ostavrene, a ni za Mostar nema rješenja. I tako dalje, i tako dalje.

Jedan dječak je od svog oca svaki dan tražio nešto novo, a zahtjevi i želje iz dana u dan postajali veći. Pa tako ga je jednog dana pitao hoće li mu motor, drugog dana je tražio automobil, trećeg helikopter, četvrtog avion… Otac je svaki put davao isti odgovor – hoću, sine, kupit ću. Na pitanje zašto mu konstantno obećava nešto što neće ispuniti, otac je odgovorio: “Ne mogu i obećati i ispuniti”. Dakle, otac je izabrao ovo prvo jer je to ono što je sin želio čuti. Isto je i s političarima.

Detaljnije podatke možete pronaći na stranici Istinomjer.ba.