Lekcija vrijedna 1,35 milijardi dolara: Kako su Iranci srušili 45 moćnih američkih dronova

Prema pisanju Washington posta koji se poziva na svoje izvore iz Pentagona, američke zračne snage u ratu s Iranom su ostale bez 45 bespilotnih letjelica MQ-9 Reaper (Žeteoc) što je četvrtina ukupne flote.

Gubitak četvrtine flote jednog strateškog tipa letjelica za samo par godina govori jedno: neko je pokazao upornost daleko iznad granice razumne upotrebe, podlegavši zastarjelim operativnim pretpostavkama.

Bespilotna letjelica MQ-9 Reaper (Žeteoc) odavno predstavlja kičmu domene bespilotnih platformi Američkog ratnog zrakoplovstva (USAF). Međutim, najnoviji podaci oslikavaju izuzetno sumornu sliku. Aktivna američka flota pala je sa 185 na svega 135 operativnih jedinica, pri čemu je 45 letjelica trajno izgubljeno, dok o broju teško oštećenih i izbačenih iz stroja nema zvaničnih podataka.
​
Posebno otežavajuća okolnost jeste činjenica da su u operacijama protiv Huta u Jemenu Amerikanci izgubili čak 25 letjelica ovog tipa. Ukoliko je rijetka, šarolika i ograničeno integrisana protuzračna odbrana Huta uspjela nanijeti ovolike gubitke i pronaći “lijek” za Žeteoce, bilo je za očekivati da američki stratezi naprave pauzu i ne šalju ove letjelice u okršaje protiv znatno naprednijih regionalnih aktera poput Irana.

Iranski recept

​Glavni razlog ovakvim gubicima leži u taktičkom predubjeđenju. Američki komandanti su u operacije ušli s pretpostavkom potpune dominacije u zraku, podcjenjujući dva ključna elementa protivničke odbrane.

​Snažno ometanje GPS signala i radio-frekvencija drastično je narušavalo komandne veze i primoravalo letjelice na predvidljive rute.

​Mobilne jedinice sistema protuzračne odbrane s elektrooptičkim i infracrvenim vođenjem, sa raketama koje se navode putem pasivnih elektrooptičkih senzora, u potpunosti su zaobilazile i činile beskorisnim klasične radarske detektore opasnosti na letjelicama.

​Kako bi neutralisali utjecaj ometanja i zadržali optički kontakt sa ciljevima, komandanti su naređivali spuštanje plafona leta Žeteoca. Ova taktička prilagodba pokazala se katastrofalnom. Spuštanjem visine, spori i nevidljivi (non-stealth) Žeteoci postajali su glineni golubovi za PVO sisteme kratkog i srednjeg dometa.

Istovremeno, pošto su ih protivničke rakete izguravale van perimetra efikasnog djelovanja, glavno naoružanje ovih dronova, tj. rakete AGM-114 Hellfire postale su ograničeno upotrebljive zbog nedovoljnog dometa.

O svemu ovome je pred Senatom govorio general-pukovnik David Tabor, priznavši da će proces popune i oporavka flote trajati decenijama.

​Kada se podvuče finansijska crta, podaci su još dramatičniji. Jedna letjelica MQ-9 Reaper košta oko 30 miliona dolara. Gubitak 45 ovih letjelica predstavlja direktan udarac na američki vojni budžet u iznosu od 1,3 milijarde dolara.

Uzimajući u obzir da jedan moderni višenamjenski borbeni avion F/A-18E/F Super Hornet košta između 68 i 70 miliona dolara, za novac bačen na izgubljene Žeteoce američka vojska je mogla kupiti oko 19 do 20 potpuno novih lovaca Super Hornet.

​Glavna pouka za vojne stratege je jasna. Doba zračne dominacije bez otpora u nebranjenom zračnom prostoru je prošlost. Slanje sporih, neskrivenih dronova u prostor zasićen modernim mobilnim raketnim sistemima i elektronskim ometanjem više nije održivo, što je lekcija iz moderne protuzračne borbe plaćena milijardama dolara.