Ljekari iz Tuzle tvrde: Koristimo terapiju koja smanjuje smrtnost teško oboljelih od COVID-a

Ljekari u Univerzitetskom kliničkom centru u Tuzli u terapiju liječenja oboljelih od COVID-19 uvrstili su i lijek Tocilizumab, a utvrdili su da on u kombinaciji sa kortikosteroidima smanjuje smrtnost, za razliku od antibiotika.

Pandemija koronavirusa donijela je niz nepoznanica za medicinske stručnjake širom svijeta, a u prvim susretima sa novim i smrtonosnim virusom osnovno pitanje je bilo kojim lijekovima liječiti pacijente?

Godinu dana kasnije je utvrđeno da neadekvatna upotreba antibiotika ostavlja posljedice u postcovid periodu, dok korištenje kortikosteroida te lijeka Tocilizumab, smanjuje smrtnost COVID-19 pacijenata sa teškim kliničkim slikama.

Naime, Tocilizumab je lijek koji se koristi za liječenje reumatoidnog artritisa, a naučnici sa Oxforda su dosad utvrdili da smanjuje rizik od smrti kod teško oboljelih COVID-19 pacijenata, posebno kada se kombinira sa kortikosteroidom deksametazon.

Ovo potvrđuje i konzilij ljekara Univerzitetskog kliničkog centra u Tuzli, gdje spomenuti lijek primijenjuju od augusta prošle godine kod životno ugroženih pacijenata usljed infekcije koronavirusom.

Protokol za primjenu Tocilizumaba u tuzlanskom kliničkom centru uspostavljen je u saradnji sa stručnjacima iz American hospital Istanbul, a nakon što je provedena procedura za upotrebu lijeka kroz Komisiju za lijekove i Etički komitet, zvanično se počelo sa liječenjem pacijenata. Do danas je lijek korišten kod 12 životno ugroženih pacijenata, od kojih je sedam preživjelo.

“Tocilizumab se sada primjenjuje i u tretmanu teških slučajva oboljelih od COVID-19, kod takozvane ‘citokinske oluje’. Nakon prijema pacijenta u COVID bolnicu i dijagnostičke obrade, konzilijarni tim sastavljen od infektologa, pulmologa, imunologa, reumatologa, pedijatra, mikrobiologa i anesteziologa se sastaje i analizira mogućnost primjene ovoga lijeka”, kaže za Klix.ba Šekib Umihanić, pomoćnik direktora za medicinske poslove UKC-a Tuzla, istaknuvši da se lijek pacijentu dajte uz njegovu, ali i saglasnost porodice, odnosno pratnje.

Ovaj lijek se životno ugroženom pacijentu aplicira u jednoj ili dvije doze u zavisnosti od odgovora organizma, a njegova primjena se obavlja u stanjima opsežne upale pluća, koja zahtijeva maksimalnu oksigenoterapiju, uz drastičan porast parametara upale, te progresiju na grudnom košu.

“Primjenom ovog lijeka rezultati su bili veoma dobri jer smo imali kliničko poboljšanje pacijenata u kratkom roku. Prateći pacijenta odlučivali smo se za primjenu jedne ili dvije doze, a odluku smo donosili na osnovu odnosa limfocita i neutrofila. Ovaj lijek se s posebnim oprezom daje kod pacijenata koji su preboljeli tuberkolozu ili imaju virusne hepatitise, te kod hematoloških pacijenata i alergičara”, pojašnjava nam Rahima Jahić, v.d. načelnice Klinike za zarazne bolesti UKC-a u Tuzli.

Prema protokolu liječenja koje je Univerzitetski klinički centar u Tuzli kreirao na osnovu medicinskih iskustava iz regiona, svim pacijentima u srednje i teškoj kliničkoj slici, a koji zahtijevaju oksigenaciju uključuje se i kortikosteroidna terapija, koja također daje dobre rezultate, povećavajući stopu preživljavanja.

“Mi smo u samom početku pandemije koristili deksametazon, međutim s vremenom smo počeli da uključujemo i neke druge kortikosteroide u većim dozama, što je stvorilo dobar odgovor kod pacijenata. Zbog toga je potreba za Tocilizumabom manja, ali je on tu i dalje kao opcija”, dodaje naša sagovornica.

Pri liječenju pacijenata zaraženih koronavirusom koristi se sva dodatna suportivna terapija, a s obzirom na to da je riječ o ležećim bolesnicima, obavezno im se daje niskomolekularni heparin.

“Također im se uključuje i antitrombotička terapija jer je COVID infekcija koja izaziva promjene na krvnim sudovima, stvarajući tromboze. Uz sve to se kod hroničnih bolesnika koristi i njihova redovna suportivna terapija u zavisnosti od oboljenja koje imaju”, pojašnjava Jahić.

Upotreba antibiotika svedena je na najmanju moguću mjeru, s obzirom na to da je već utvrđeno njihovo negativno djelovanje po ljudski organizam prilikom prekomjerne primjene.

“U početku COVID-19 je bio potpuna nepoznanica za ljekare, a kako ne bismo izgubili pacijente iz straha smo uključivali antibiotike širokog spektra, međutim to se više ne radi. Također, u početku ni na primarnoj zdravstvenoj zaštiti nisu znali kako pacijente liječiti pa se antibiotik davao bez obzira da li pacijent ima upalu pluća ili ne, što je prouzrokovalo povećanje pacijenata sa infekcijom probavnog trakta”, nastavlja Jahić.

Nakon izlaska iz bolnice postcovid period kod svakog pacijenta traje do pola godine, s tim da se eventualne komplikacije javljaju do tri mjeseca nakon prebolovane zaraze.

Naša sagovornica ističe da je period nakon oporavka od koronavirusa još uvijek nepoznanica za medicinske radnike, čijem će se razlučenju tek sada pristupiti.

“Mi sada imamo najviše pacijenata sa poremećajem crijevne flore zbog široke upotrebe antibiotika, tako da nam pacijenti dolaze dehidrirani. Također, pacijenti mogu imati i postcovid upalu pluća, ali ona nije toliko aktuelna, a ni respiratorne tegobe nisu mnogo izražene i one mogu biti u blažem kliničkom obliku. Međutim, ako dolazi do težeg oblika, onda se mogu pojaviti bubrežna oboljenja i jetrene bolesti, sa čime smo se već suočavali”, istaknula je Jahić.

Ističe da je treći val koronavirusa već zahvatio dijelove Evrope i kao takav je prepoznat, a prati ga dolazak novog, britanskog soja virusa. Slučajevi mutiranog oblika u Tuzlanskom kantonu još uvijek nisu zabilježeni, ali jesu u Sarajevu i Zenici.

Jahić je uvjerenja da on neće dovesti do drastičnog porasta broja osoba sa teškom kliničkom slikom, zbog činjenice da je prvobitni soj već prokužio stanovništvo, što je dovelo do stvaranja određenog nivoa imuniteta.