Ljubav prema najdražem klubu ne poznaje granice

FantasySport: Intervju sa neobičnim navijačem Čelika koji dolazi iz Gračanice

U bivšoj Jugoslaviji nije bilo ništa neobično u činjenici da neki Sarajlija, Tuzlak ili Zeničanin navija za klubove koji ne dolaze iz njegovog grada. Mnogi Bosanci i Hercegovci tako su svoje simpatije izražavali prema Partizanu, Crvenoj Zvezdi, Dinamu i Hajduku često tako zapostavljajući svoje lokalne ili regionalne klubove. Raspadom države došlo je i do naglih promjena u navijačkoj kulturi. Odjednom više niste mogli reći da dolazite iz Sarajeva i da navijate za Zvezdu, ljudi su postali dosta zatvoreniji i danas je jako teško naći nekoga ko je odrastao u nekom bosanskohercegovačkom gradu, a da navija klub iz drugog kantona, druge države ili klub koji je udaljen desetinama kilometara od tebe. Čini se da samo sarajevski premijerligaši imaju pokojeg navijača koji dolazi izvan same blizine grada ili regije.

Kada smo čuli priču o Mustafi Šehiću, mladiću koji dolazi iz Gračanice odmah smo poželjeli uraditi intervju sa njim, a skromni mladić nije se premišljao te nam je obećao ispuniti želju. Iako dolazi iz daleke Gračanice ovaj mladić odlučio je navijati za Čelik. Možda pomalo i čudan odabir kluba uzmemo li u obzir blizinu tuzlanske Slobode. No kako Šehić kaže, on se zbog svog izbora nije nikada pokajao.

Portal fantasysport.ba na ovaj način želi dati medijski prostor i onima zbog kojih se fudbal igra. Prazan stadion nije stadion, fudbal bez navijača nije fudbal. U nastavku pročitajte veoma interesantnu priču Mustafe Šehića.

Prije svega kako to da rođeni Gračanlija navija za Čelik?
Za Čelik sam počeo navijati sa svojih 10 godina, a Čelik sam izabrao isključivo zbog Robijaša, zbog atmosfere koju su pravili na svakoj utakmici. Moram spomenuti i to da niko nije imao uticaja na moj odabir, moj otac navija za Velež, jedan amidža za Želju a drugi za Sarajevo dok je rahmetli djed navijao za Slobodu. Tako da se ja nisam nikome priklonio već sam izabrao Čelik. I mogu slobodno reći da sam dobro odabrao.

Da li ste imali ikakvih veza sa Zenicom koje bi vas približile izboru navijanja za Čelik?
Veze sa Zenicom nisam imao nikakve. Čak šta više do svoje 14. godine nikada nisam ni bio u Zenici. Sa 14 godina sam prvi put Bilino Polje vidio uživo. Na moju žalost nisam tada mogao ući na stadion pa sam prvi put ušao tek godinu dana kasnije.

Šta o vašem izboru kluba misle roditelji, prijatelji, djevojka?
Mnogima je malo čudan moj izbor. Prijatelji su me pitali zašto baš Čelik. Čak je i mome ocu ispočetka bilo čudno zašto sam odabrao Čelik ali sada su se svi navikli na moj izbor i podržavaju me.

Sjećate li se prve utakmice Čelika koju ste gledali?
Prva utakmica koju sam ja gledao bila je protiv Slobode u Tuzli. Izgubili smo tada 2:1. Mislim da je bila 2009/2010 sezeona ili čak 2008/2009.

Kako ste vi doživjeli borbu koju su navijači vodili skoro 3 godine?
Pratio sam sve šta se dešavalo u ove nepune 3 godine. Borba je bila teška i duga, bilo je ružno gledati prazno Bilino, ali na kraju cilj je postignut. A to je najvažnije.

Usvajanje statuta mora da je izazvalo euforiju i kod vas?
Svaku sjednicu sam čekao, nadao se i evo dočekao. Pravi ljudi su sada u Čeliku i to je najbitnije. Iskreno očekivao sam više članova ali i ovo je dobro. Ima tu još i dijaspora, a opstankom i ovakvim transparentnim vođenjem kluba privući će se još članova, u to sam siguran.

Postali ste 500-ti član Čelika i na poklon dobili polusezonsku ulaznicu. Kako je bilo doživjeti takvu čast?
Taj dan sam dobio poziv, vidim pozivni broj je iz Zenice, ali ni slutio nisam da je to generalni sekretar Čelika. Prijatno me je iznenadio kada je rekao da sam ja 500-ti član i da sam dobio besplatnu polusezonsku ulaznicu. Pitao je koju tribinu želim i naravno izabrao sam jug zbog Robijaša zbog kojih sam i izabrao Čelik. Velika je čast biti 500-ti član kluba kakav je Čelik.

Nedavno ste prvi put posjetili Bilino polje. Kada ste kročili na stadion kako ste se osjećali?
Nevjerovatan i neopisiv osjećaj gledati voljeni klub na najdražem stadionu. Još smo uzeli bod aktuelnom šampionu, mogu slobodno reći da sam se sretan i zadovoljan vratio kući. Pošto sam ja veliki optimista, pa kako sam očekivao i više članova, tako sam očekivao minimalno 10 000 gledalaca protiv Zrinjskog. Ali i ovo je sasvim pristojan broj. Atmosfera je bila nevjerovatna. U prvih 20-ak minuta sam osjećao neku tremu i nervozu, ali poslije kada sam se potpuno opustio bilo je nevjerovatno. Iskustvo koje ću zauvijek pamtiti.

Koliko smo razumjeli u Zenici ste prilično dobro dočekani. Možete li nam ispričati nešto više o tome?
Da, prvo sam se upoznao sa generalnim sekretarom Tarikom i preuzeo svoju polusezonsku ulaznicu. Zatim su me dočekali momci iz Robijaša i podgrupe Illegal Crew kojima se ovom prilikom zahvaljujem. Sa njima sam bio tokom cijele utakmice, i oni su mi pričali neke stvari o klubu, o navijačima i o Zenici koje ja nisam znao dosada.

Iako pripadate generaciji mlađih navijača koja vam je najdraža utakmica Čelika, najdraži fudbaler Čelika, najdraži gol koji je Čelik postigao i zašto?
Najdraža utakmica od sad će definitivno biti ova protiv Zrinjskog, a još bi izdvojio i pobjedu protiv Zrinjskog u Mostaru 2013. godine bilo je 0:2 za Čelik. Najdraži igrač Čelika, pa mogu reći da su mi Jusić, Dilaver i Šišić najdraži, a od njih trojice stvarno ne bih mogao niti jednog izdvojiti. Najdraži gol, to je bar lako, gol Aldina Džidića iz slobodnog udarca protiv Zrinjskog prošle sezone u 85. minuti za 2:2.

Može li Čelik do opstanka u Premijer ligi ove sezone?
Pa ja se nadam da može, evo i Joco je dobio pravo nastupa, sada smo još jači u napadu. Nadam se pobjedi protiv Mladosti i kiksu Jajca protiv Zrinjskog, pa da u Liga za ostanak uđemo sa -3 boda zaostatka. I da onda u tih 10 utakmica izborimo opstanak.

Kada opet dolazite u Zenicu pratiti svoj najdraži tim?
U Zenicu dolazim 2., 3. ili 4. kolo Lige za ostanak, sve u zavisnosti u kojem od tih kola ćemo igrati u Zenici.

Izvor: fantasysport.ba