Luksuzni satovi se odlično prodaju uprkos krizi, zašto je to tako?

Iako brojne ljude širom svijeta trenutno muče inflacija, strah za radno mjesto i zdravlje, problemi s opskrbnim lancima i klimatske promjene, luksuzni satovi se odlično prodaju. Zašto?

Ko ima veze s luksuznim satovima taj obično šuti. Prodaja, promet, prognoze – brojni draguljari daju samo neslužbene izjave i ne bi htjeli da ih se citira. Proizvođači satova ne daju intervjue, njemački Središnji savez za satove, nakit i tehniku za mjerenje vremena uopće ne reagira na upite, a Švicarski urarski savez odbija izjavu s neobičnim objašnjenjem: da luksuzni satovi nisu njegova tema.

No, iz neslužbenih razgovora biva jasno da posao s luksuznim satovima trenutno ide izvrsno. Unatoč pandemiji koronavirusa, inflaciji, energetskoj krizi, poteškoćama s opskrbnim lancima i prijetećem padu konjunkture.

Većina luksuznih satova dolazi iz Švicarske – Rolex, Patek Philippe, Omega ili Cartier (ovaj posljednji je, istina, francuski, ali pripada švicarskom koncernu Richemont). Samo u Njemačkoj je promet luksuznih satova u pandemijskoj 2021. porastao na milijardu eura, to je skoro 13 posto više u poređenju s godinom ranije.

Savez švicarske industrije satova navodi da je 2021. u cijeli svijet izvezeno 30 posto više satova. Kad se pogleda ukupna vrijednost švicarskog izvoza, na luksuzne satove, koji stoje najmanje 3.000 švicarskih franaka, otpada gotovo tri četvrtine.

Ponuda se svjesno ograničava

A kupiti takav sat uopće nije lako. Otići do draguljara ili zlatara, staviti nekoliko hiljada eura na sto i preuzeti spakirani željeni Rolex? To nije moguće, kaže Thomas Kersting. On je draguljar i prodaje luksuzne satove raznih marki u Bonnu.

“Trenutno je malo teško, jer imamo ekstremne probleme s isporukom. Rolex, primjerice, ne isporučuje tako puno, a potražnja je izuzetno velika. Takav razvoj pratimo u zadnje tri-četiri godine”, ukazao je Kersting.

Tim više što proizvođači satova svjesno ograničavaju ponudu i istovremeno potiču potražnju za ekskluzivnim primjercima i tako jačaju potražnju unatoč visokim cijenama. U tu svrhu se, primjerice, na tržište stavljaju limitirane edicije omiljenih vrsta satova. Za kupca to znači: imati strpljenja i čekati.

“Ponekad kupci moraju čekati dvije-tri godine na neki sat”, naglasio je Kersting.

Drugi draguljar iz Hamburga, koji želi ostati anoniman, kaže da trenutno uopće nema informacija o tome kad bi proizvođači luksuznih satova mogli neki sat isporučiti. Kupci moraju čekati po nekoliko mjeseci ili čak godina na svoj sat, priča ovaj draguljar. Kod nekih modela satova je moguće da ih nikad ne dobije u svoj dućan. Sva dosadašnja iskustva ne vrijede ništa, jer se i proizvođači satova bore s poremećenim lancima opskrbe, nedostatkom sirovina i manjkom stručne radne snage.

Izlaz: Korišteni satovi koji stoje višestruko više nego novi

Ko se ne želi upuštati u takvu nesigurnost ili nema strpljenja može još dublje posegnuti u džep i pogledati korištene luksuzne satove na online platformama. Tu se svake godine prodaju luksuzni satovi za ukupno 15 milijardi eura. Vodeća online platforma za korištene satove je Chrono24.

Tim Stracke je suosnivač te platforme, osnovane prije 12 godina. Rat u Ukrajini, inflacija, nesigurnost – sve to nije naštetilo njegovom poslu, naprotiv.

“Za nas je pandemija, s iznimkom prvih pet sedmica, bila ekstremni booster. I u vremenu kad su trgovine posvuda bile zatvorene, kao i vremenu nakon toga, imali smo ekstremno jak rast. Trenutno bilježimo plus od 40 posto ako usporedimo prvo polugodište ove godine s prvim polugodištem prošle godine”, istakao je kaže Stracke.

Na platformi Chrono24 mjesečno se proda 20.000 do 30.000 satova. Pri tom, nije svakom kupcu stalo do toga da samo skup prestižni objekt ima na ruci. To je uočio i draguljar Kersting.

“Ranije su nam se obraćali samo stvarni interesanti za satove. Sad imamo i brojne upite kod kojih imamo osjećaj da interesanti traže objekt za investiciju ili žele trgovati satovima kako bi brzo zaradili nešto novca”, obrazložio je Kersting.

Krize posljednjih godina dovele do buma

Stracke polazi od toga da je potražnju za luksuznim satovima potakla masa jeftinog novca proteklih godina, a u međuvremenu rast inflacije pothranjuje potražnju. To naravno nije bez rizika, uložiti novac u sat. Iako na tom tržištu vlada jaki bum, cijene nekih modela su na sivom tržištu opet niže.

“Mora se reći da su cijene u aprilu i početkom maja dosegle razinu koja nije više bila zdrava za tržište. Bilo je tako da ste mogli u trgovini kupiti čelični Rolex, a u trenutku kad ste napuštali trgovinu taj sat je vrijedio dvostruko ili čak trostruko više”, istakao je Stracke.

Kod Patek Philippe Nautilusa su razlike između cijene u trgovini i cijene rabljenog sata još puno veće.

“Ove godine računamo s prometom znatno većim od dvije milijarde eura. Glavno tržište za korištene satove su Sjedinjene Američke Države. Poslovanje s Kinom je teško. Upravo kod prekogranične trgovine moraju se plaćati ekstremno visoki porezi ako bi se satove uvozilo u Kinu, a unutar Kine se ne trguje puno rabljenim satovima”, kazao je Stracke.

Promotori marki podižu cijene

Glavni pokretač rasta cijene je marka, napomenuo je Stracke. Osim toga, važno je koliko primjeraka nekog modela je prodano, odnosno proizvedeno. Važnu ulogu igraju i promotori određenih marki. Tako je najskuplji sat, koji je prodan na platformi Chrono24, bio jedan sat Richard Mille, i to model koji kao talisman nosi teniska zvijezda Rafael Nadal. Cijena – 1,3 miliona dolara. Onog dana kad je Nadal igrao u finalu Australian Opena u januaru Chrono24 je zabilježio najveći dnevni broj traženja tog modela ikada.

“I kad Hublot, primjerice, kod velikih nogometnih utakmica sponzorira ploče za najavljivanje zamjene igrača, može se tačno vidjeti kad se događa neka zamjena Tada u roku od nekoliko sekundi eksplodira potražnja za Hublotom, jer gledatelji vide logo i žele se informirati o satovima te marke”, ukazao je Stracke, piše Deutsche Welle (DW).