Majka Šefika: Dva sina, dvije ruže sam ukopala, tu bol zna samo roditelj

Kolona sa tabutima sedam žrtava genocida u Srebrenici stigla je u popodnevnim satima u Potočare – na konačno odredište njihovog vječnog smiraja. Ovo je veoma tužan događajMeđu onima koji su dočekali posmrtne ostatke svojih najmilijih, bila je i majka Šefika Mustafić koja je sa nama podijelila priču o svojoj neizmjernoj boli. Majka Šefika je podijelila svoju bol s nama.Ne mogu ni nabrojati koliko sam članova porodice izgubila. Izgubila sam dva sina – jednog sam ukopala 2005. godine, a drugog prije četiri godine, ukopala sam ga bez glave. I šta ja više da pričam… kazala je kroz suze. Teško je izgubiti voljenu osobu.Dodaje da je najviše boli što ima onih koji govore da ne ukopavamo svoju djecu, nego da kupujemo lutke koje ukopavamo. Ovo je uvredljivo za porodice žrtava.To me vrijeđa. A nikome ne želim zlo. Samo želim da se ovo nikada, nikome više ne ponovi, govori majka Šefika. Majka Šefika želi da se tragedija nikada ne ponovi.Na pitanje koliko je teško ukopavati nekompletna tijela najmilijih, poručila je: Tu bol može znati samo roditelj koji je rodio i odgojio svoje dijete. Samo roditelji mogu znati ovu bol.Kao ruža koju njeguješ i paziš, a onda padne malo kiše i taj cvat otpadne. Tako je i s nama. Kako dani prolaze, sve je teže i teže. Danas sam išla gore, u mezarje, i pitam se – dokle ću još ja ići njima, umjesto da oni dolaze meni. Majka Šefika se pita kada će prestati njena patnja.Svi mezari tamo su za mene i braća i djeca. Nikoga ne izdvajam, dodaje ona. Ona ne izdvaja nikoga od svojih najmilijih.Ne mogu nikome ništa da kažem. Allahu se predajem i molim Ga da nam podari sabur, da ne griješimo, da nikome ne mislimo zlo. Nikome nisam željela zlo a onoga ko je njih ubio, samo Allahu predajem. Neka mu On sudi. Ona se prepušta volji Allaha.