Majka stradale djece Jasmina javno progovorila: “Ne tražim osvetu, tražim istinu i pravdu. Gdje su pare od donacija?”

Jasmina Ikanović, majka Hamze i Fatime, djece koja su izgubila život nakon požara u maju ove godine, prvi put se obratila javnosti otvorenim pismom u kojem je iznijela svoju stranu priče o tragediji koja joj je, kako navodi, zauvijek promijenila život.

U emotivnoj izjavi za portal Crna-Hronika ističe da se na javno obraćanje odlučila zbog brojnih glasina, netačnih tvrdnji i pitanja na koja, kako kaže, ni nakon više od mjesec dana nema odgovore.

Navodi da je sa svojim još uvijek zakonitim suprugom bila gotovo pet godina u braku te da su zajedno dobili dvoje djece – Hamzu i Fatimu. Ističe da je tokom ramazana njihov brak zapao u tešku krizu te da je započeo razvod, zbog čega je planirala novi život sa djecom u Beču.

Prema njenim riječima, 18. maja izbio je požar u kojem su njena djeca zadobila teške povrede. Fatima je preminula 20. maja, a Hamza dan kasnije.

Ikanović navodi da je nakon tragedije ostala bez planiranog smještaja, te da su joj prijatelji pomogli da pronađe novi dom i pruže podršku u najtežim trenucima.

U otvorenom pismu osvrnula se i na GoFundMe kampanju pokrenutu u ime njihove porodice. Tvrdi da je, prema njenim saznanjima, prikupljeno gotovo 200.000 eura, uz dodatne donacije iz više država i džemata, zbog čega traži potpunu transparentnost o načinu na koji su ta sredstva utrošena.

Ističe da ne traži osvetu niti želi voditi javne sukobe, već da kao majka smatra da ima pravo dobiti odgovore i saznati istinu.

– Ne tražim osvetu. Tražim istinu, pravdu i priliku da zajedno sa svojom kćerkom živim u miru i dostojanstveno tugujem za Hamzom i Fatimom – poručila je Jasmina Ikanović.

Na kraju se zahvalila svim ljudima koji su joj pružili podršku nakon tragedije, navodeći da bez njihove pomoći ona i njena starija kćerka ne bi uspjele izdržati najteže životne trenutke.

Izjava jedne majke

Esselamu alejkum,

Moje ime je Jasmina Ikanović. Ja sam majka Hamze i Fatime – moje dvoje voljene djece koju sam zauvijek izgubila.

Neizmjerno mi je teško napisati ove riječi. Ipak, odlučila sam javno ispričati svoju priču, jer od požara 18. maja 2026. godine živim sa glasinama, pogrešnim tvrdnjama i mnogim pitanjima na koja još uvijek nemam odgovor. Ovu izjavu ne pišem iz mržnje niti iz osvete. Pišem je zato što vjerujem da svaka majka ima pravo da bude saslušana.

Moj još uvijek zakoniti suprug i ja bili smo skoro pet godina u braku. Imali smo i lijepe trenutke i zajedno dobili dvoje djece – Hamzu i Fatimu. Voljela sam ga i potpuno mu vjerovala kao suprugu i ocu naše djece.

Tokom ramazana 2026. godine naš brak je ušao u tešku krizu i započeo je razvod. Sama sam pronašla stan u Beču u kojem sam željela započeti novi život sa svoje troje djece. Dana 12. maja 2026. godine potpisan je predugovor. Nedostajala je samo uplata kaucije.

Zbog zdravstvenih problema otac je odveo naše dvoje male djece u Beč. Kao majka nisam ni pomislila da bi im se kod vlastitog oca moglo dogoditi bilo kakvo zlo.

Dana 18. maja 2026. godine izbio je požar koji je zauvijek promijenio moj život. Hamza i Fatima prevezeni su u bolnicu u kritičnom stanju, a ubrzo mi je saopćeno da su oboje moždano mrtvi. Fatima je preselila 20. maja 2026., a Hamza 21. maja 2026.

Dok su moja djeca ležala u bolnici, molila sam da se uplati dogovorena kaucija kako bih barem sa svojom starijom kćerkom imala krov nad glavom. Prema mom iskustvu, do toga nije došlo i izgubila sam pravo na stan. Kasnije su mi prijatelji pomogli da pronađem smještaj i dobijem zadružni stan.