Malim bh. proizvođačima prijeti nestanak: Jedni se rješavaju robe, drugi uporno traže kupce

Travnički sir ugroženi proizvod

Predstavnici raznih udruženja proizvođača iz BiH uz veliko razočarenje govore nam kako se teško kome isplati mala proizvodnja.

Jedan od primjera su proizvođači široko prepoznatljivog travničkog sira koji će se uskoro naći na listi ugroženih proizvoda italijanske organizacije Slow Food. Danas je u prodavnicama širom BiH nemoguće pronaći travnički sir na kojem piše ko ga je proizveo jer nakupci koji ga pakuju upisuju samo svoje podatke.

Predsjednik Udruženja proizvođača sira Federacije BiH Omer Mrakić govori nam kako mali proizvođači sira uglavnom nisu registrirani te zbog toga ne mogu ući u trgovine, već svoje proizvode prodaju privatno ili na pijacama.

“Uglavnom su svi primorani prodavati svoje proizvode nakupcima koji ih pakuju i prodaju te na taj način zarađuju više nego proizvođači. Molili smo Ured za veterinarstvo BiH da nakupci na proizvodu upisuju barem broj gazdinstva proizvođača kako bi kupci mogli doći direktno do proizvođača ili tražiti uvijek sir pod tim brojem. To bi sigurno i nakupcima donijelo veću prodaju jer bi se prepoznavali kvalitetniji sirevi i proizvođači”, rekao je Mrakić koji nam dalje pojašnjava kako mljekari i proizvođači sira uspijevaju doći do trgovina.

Naprimjer, oni koji proizvode do 500 litara mlijeka ili 500 kilograma sira dnevno, uglavnom prodaju samo na pijacama i privatno. Kada imaju više od dvije tone proizvoda, onda već mogu razmišljati o većim marketima.

“Nedavno smo ubacili jednog proizvođača sira u Konzum koji mu nije ništa naplatio za izlaganje proizvoda. Inače se izlaganje plaća u svim trgovinama, dok prvo punjenje police bude besplatno. Kad se proda proizvod, trgovački lanac od prodaje uzima novac za svako sljedeće punjenje police. Na kraju godine uzima se i od jedan do dva posto sredstava od ukupne prodaje”, pojasnio nam je Mrakić.

Trgovački lanci proizvođačima isplaćuju novac od prodaje proizvoda u roku od 45 do 60 dana zbog čega je, kaže Mrakić, za male proizvođače nekad bolja mala piljara u ćošku grada. Nije lako, jasno je iz Mrakićevih odgovora, ali sreća u svemu jeste što uvijek postoje oni koji svoj posao rade iz ljubavi, imaju strpljenja i vjeruju da će u budućnosti biti bolje.

“Kad nemate alternativu, onda nemate gdje. Opet, imate tu mogućnost da samostalno radite, uživate u svom poslu, određujete svoje radno vrijeme i slično”, ističe Mrakić prednosti bavljenja vlastitom proizvodnjom.

Voćari u dugovima

Od borbe mljekara na tržišu u našoj zemlji, ništa lakša nije ni borba voćara. Došlo je vrijeme kad se u normalnim vremenskim uslovima lako može proizvesti voće, ali teško je doći po potrošača, govori nam na početku razgovora predsjednik Udruženja voćara RS Dragoja Dojčinović.

“Ne možemo osvojiti dio našeg tržišta, a o izvozu ne možemo ni pomišljati. Voćari nisu registrovani i ne proizvode dovoljno voća da bi mogli snabdijevati neki trgovački centar, piljaru i slično”, kaže Dojčinović.

Oni koji su godinama uživali u proizvodnji voća i borili se za svoj posao, danas se, nažalost, uglavnom suočavaju s velikim dugovima. Malim proizvođačima stoga je, saznajemo, najvažnije riješiti se robe.

“Kad danas dođemo na pijacu, a sutra se ne pojavimo za štandom, znači da smo nesigurni ponuđači. Nema za nas nigdje mjesta. Nije više bitno ni kakva je cijena, mnogima je samo važno da vrate dugove dobavljačima”, razočaran je Dojčinović.

Predsjednik Udruženja voćara RS-a jedan je od većih proizvođača na području manjeg bh. entiteta. Svoje voće uglavnom prodaje velikim trgovinama ili izvoznicima. To je, kako kaže, najbolji način prodaje robe. S druge strane, mali proizvođači voća najviše novca uspiju zaraditi za vrijeme velikih berbi kad voće prodaju nakupcima.

“Mali proizvođači će teško opstati jer su svi jedni drugima konkurencija. Svima je najbitnije da se riješe robe i vrate dugove”, ponavlja nam Dojčinović na kraju razgovora.

Prema mišljenju predsjednika Saveza udruženja organskih proizvođača Federacije BiH Sejada Hercega, organska proizvodnja možda je i jedina održiva na ruralnom području naše zemlje. Međutim, ni mali proizvođači organskih proizvoda nemaju zaštitu niti podršku države.

“U više navrata smo apelirali na donosioce odluka da pomognu u plasmanu i razvoju organskih proizvoda koji stvaraju novu vrijednost i mogućnost našem građaninu da kupi kvalitetan proizvod”, ističe Herceg te dodaje kako je uslove ulaska u trgovine nemoguće ispoštovati: “Dok se podmire sve obaveze prema reklami, pozicioniranju veleprodajne cijene i slično, proizvođač nema računa da tako distribuira svoj proizvod”.

Male porodične firme, u borbi s uvoznom robom koja je dosta jeftinija od domaće, često put do potrošača pronalaze na sajmovima malih proizvođača ili malih porodičnih firmi. Veliki broj savjesnih kupaca ipak se odazove ovim događajima.

Uporni uspijevaju

U svakoj priči postoji i svijetla strana kao podstrek da ne treba odustati, a mi smo našu pronašli u maloj sarajevskoj pivari Brew koja je u vrlo kratkom periodu uspjela na police velikih trgovina izložiti čak tri svoja piva. Ključ uspjeha je biti uporan i pružiti kvalitetan proizvod, govori nam Orhan Galičić iz craft pivare Brew.

Na pitanje isplati li se izlagati proizvode u većim trgovinama, Galičić nam brzo odgovara potvrdno.

“Naravno, jer tim putem dolazite do nekih drugih potrošača i širite brend. Veoma je bitna ta zastupljenost jer krajnjem potrošaču koji konzumira vaše pivo je bitno da mu je dostupno u njemu bliskoj trgovini”, odgovara nam Galičić te dodaje kako je važno s kim poslujete.

Pozitivne primjere male proizvodnje možemo pronaći i u našem okruženju. Hrvati su stoga nedavno napravili prodavnicu u prodavnici kako bi dali priliku malim proizvođačima da prodaju svoje proizvode u velikim trgovinama.

Na kraju, za sudbinu malih proizvođača u BiH upitali smo magistra ekonomskih nauka i profesora na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu Armina Avdića. Kako kaže, mali proizvođači najbrže reaguju na potrebe kupaca, ali ne vidi kako je njihova budućnost svijetla.

“U najnepovoljnijoj poziciji su s aspekata mogućnosti pregovaranja, raspoloživosti kapitala te distorzije rizika. Njima je najteže poslovati u tržišnoj ekonomiji jer zakonski nisu zaštićeni kao veliki proizvođači. Najčešće se finansiraju kroz isporuku robe velikim proizvođačima, a s kašnjenjem naplate. Trendovi im ne idu u prilog i imat će i dalje problema. Morat će se međusobno okrupnjavati kroz saveze i sporazume kako bi usporili proces nestanka, a dugoročno mislim da će polako nestati”, rekao je Avdić te, između ostalog, predložio jedno od rješenja problema malih proizvođača.

Šta budućnost nosi, teško je predvidjeti. Najveća istina je kako mali proizvođači ne odustaju tako lako, već se godinama bore prodati svoje proizvode na policama trgovina, pijacama, ulicama, sajmovima… Veća podrška vlasti i oslobađanje od nameta sigurno bi im pomogli da utječu na ekonomsko jačanje BiH, a ne gašenje privredne grane.

Klix.ba