Međuentitetska pijaca gdje niko nikoga ne pita ni za vjeru ni za naciju

Međuentitetska pijaca u Memićima kod Kalesije formirana je odmah po okončanju rata na inicijativu Stabilizacijskih snaga u Bosni i Hercegovini (SFOR).

Ideja je osmišljena s ciljem da se, pomoću trgovine, pospješi komunikacija među ljudima koji su do jučer ratovali. U početku je išlo teško. Prvi koji su išli na pijacu, i s jedne i s druge strane, nazivani su izdajnicima.

Danas, 24 godine nakon što je počela sa radom pijaca u Memićima među najposjećenijima je u Bosni i Hercegovini. Održava se svake nedjelje, a blizu 5.000 osoba posjeti na stotine štandova tokom dana.

Direktor pijace Petar Radić za naš portal je kazao kako se pijaca prostire na blizu 50.000 kvadratnih metara.

‘Na našoj pijaci moguće je zaista svaša kupiti. Tu je nova roba, polovna roba, namještaj, alati, bijela tehnika, rezervni dijelovi, hrana, životinje drugim riječima od igle do lokomotive. Veliki broj posjetilaca dolazi i iz Srbije, a trgovaca ima iz skoro svih dijelova Bosne i Hercegovine’ kaže Radić i podsjeća da je ranijih godina pijaca bila dosta bolja:

‘Jednostavno osjeti se odlazak ljudi u inostranstvo, a oni koji su tu imaju sve manju platežnu moć. Međutim, ipak opstaje se nije loše zadovoljni su i kupci i prodavci. Nikada se ovdje nije dogodio ni najmanji incident. U nekoliko navrata bilo je problema sa džeparošima ali nakon što samo zatražili pomoć policije i to je riješeno’ – istakeo je Petar Radić.

Svake nedjelje na pijaci u Memimićima nadomak Kalesije rano ujutro svoje mjesto zauzme i Asmir Alibašić poljoprivrednik iz Kalesije odnosno Donjih Rainaca.

‘Uglavnom prodajem pernate životinje, zečeve, golubove, ptice, tuke, guske svega ima. Ova pijaca je jedna od boljih gdje se može napraviti solidan pazar ja sam ovdje kako je pijaca otvorena od 1996 godine. Od ovog posla se nećete obogatiti ali se može da se pristojno živi ko hoće i želi da radi’ – kaže nam Alibašić.

Čak iz Visokog na pijacu u Memiće dolazi redovno i Saudin Plavšić koji kupcima nudi  dobro poznate suhomesnate proizvode iz svog kraja. Kaže kako je bio u Njemačkoj ali rodnu grudu ništa ne može da zamijeni.

‘Ovo mi je sedma godina kako dolazim u Memiće. Bilo je ranije dosta bolje mada i sada nije toliko loše, traba biti uvijek zadovoljan obzirom na sve okolnosti. Je*eš Njemačku, nema nigdje Bosne. Išao sam ja i u Njemačku da radim. Naši ljudi misle da te tamo na granici čeka bolje sutra, nema toga. Ima i ovdje solidnih dnevnica ko hoće da radi. Da bi nešto u životu napravili treba imati samo jaku volju i mora se puno raditi. Žalosno je da danas mladi dane provode u kladionicama i kafićima pa pričaju kako nema posla. Imam dosta mušetrija penzionera i svaka im čast. Ne kupuje mesto onaj ko ima, već onaj ko je naučio’ – priča Plavšić.

Mejra Ćufta na pjacu u Memiće dođe iz Tuzle i prodaje polovnu odjeću. Priča nam kako je zadovoljna poslom.

‘Ko ima dobru pondudu može fino da radi. Godinama sam već ovdje. U ponudi ima svega od jedne marke do skupljih stvari koje koštaju između 50 i 70 KM’ – kaže Mejra.

Sličnog razmišljanja je i Mehemedaija Karić iz Kalesije koji prodaje obuću. Priča nam kako se može lijepo živjeti od posla na pijaci ali naglašava da treba pametno raditi.

‘Moraš biti pošten sa mušterijama jer ih lako možeš izgubiti i onda ode posao. Mora se imati i kvalitetna roba, bez toga nema priče. Na nekoliko pijaca imam stalne mušterije. Ljudi iz Šabaca, Beograda, Loznice dolaze kod mene kupiti patike. Ja sam prezadovoljan sa poslom’ – kaže Karić.

Posjetioci koje je naša ekipa zatekla na pijaci u Memićima također su istakli kako su zadovoljni ponudom robe i cijenama.

Skoro pa je sastavni dio svake veće pijace i pečenje sa ražnja koje možete kupiti i na pijaci u Memićima ukoliko ogladnite u međuvremenu dok unutar pijace radi i nekoliko improvizovanom ugostiteljjih radnji koji nude piće i hranu.

Ovakve pijace u narodu jednostavno zovu – “Koridor ili Arizona”. Danas se ova pijaca više ne zove “Virdžinija” nego Mješovita pijaca Malaha – Osmaci doo “Pero komerc”.

Na ovoj pijaci niko nikoga ne pita ni za vjeru ni za naciju. Najčešće pitanje koje se na pijaci može čuti je: „Može l’ išta niže?“ „Ne može, i mi radimo na marku,“ odgovarao bi vlasnik tražene robe.

Naravno, ako budete uporniji i ako se znate cjenkati, uvijek se može roba dobiti nešto jeftinije od tražene cijene.

Tuzlanski.ba