Meho sanjao da ima svoju sobu, majka nema novca za dženazu

Sinoć oko 17:40 sati u naselju Hodžići kod Doboja, u obilježenom minskom polju, smrtno je stradao 19-godišnji Mehmed Hasanamidžić. Mladić je nastradao pokušavajući vratiti koze koje su odlutale u minsko područje, udaljeno tek nekoliko desetina metara od kuća.Na lice mjesta izašli su policijski službenici PU Doboj, a uviđajem je rukovodio dežurni tužilac Okružnog javnog tužilaštva. Mehmed je bio najmlađe od četvero djece samohrane majke Feride Hasanamidžić.Teško je pronalazila riječi pred okupljenim novinarima. “On mi je bio sve. Vrijedan, radio je, pomagao mi.Borili smo se zajedno za koru hljeba. Otišao je da pazi koze i pokušao ih vratiti… A tamo ga je mina odnijela. Ništa od njega nije ostalo”, kroz suze govori Ferida.Posebno potresena bila je njegova bivša učiteljica Senada Džanić, koja je Mehmeda poznavala od prvih školskih dana. “Danas je poginuo moj bivši učenik – mina, jedan trenutak, jedan korak i više ga nema.Upravo sam bila kod Mehmedove kuće, nedaleko od mjesta gdje je izgubio život. Bio je dijete siromaštva, odrastao u uslovima koje mnogi ne bi mogli ni zamisliti.A opet – pun poštovanja i zahvalnosti. Skroman, miran, povučen i tih… ali za mene je uvijek imao osmijeh, i dok sam mu bila učiteljica, a i godinama poslije.Njegovoj porodici sam pomagala koliko sam mogla. Bezbroj puta sam bila kod Feride i mog Mehmeda, ali sada osjećam da nisam učinila dovoljno.Srce mi je teško od tuge i krivnje. Da sam barem mogla još malo više, još jedan korak bliže toj porodici… Možda ne bi ništa promijenilo, ali sada mi se čini da sam trebala više pomoći.Nažalost, malo nas je znalo za težak život ove porodice. Zauvijek će ostati u mom srcu, moje drago dijete.Neka ti je vječni rahmet, a tvojoj porodici da Allah podari snagu da prežive ovaj nezamislivi gubitak. Odmori se, moj Meho, na boljem mjestu, gdje molim dragog Allaha da ti podari najljepše mjesto u Džennetu, da više ne patiš ni za čim.Želio je svoju sobu, skromnu, ali da je ima. Nije dočekao da mu se ta želja ispuni. Niko, a pogotovo djeca, ne bi smio umirati zbog ratova koji su prošli, a koji još uvijek ostavljaju svoje posljedice i uzimaju živote.Djeca ne bi trebala patiti kao što je moj Mehmed patio zbog teškog života”, kazala je učiteljica Džanić. Mehmed je završio saobraćajnu školu u Doboju Istoku.Njegovi prijatelji i komšije pamte ga kao vrijednog i tihog mladića koji je, iako je živio u teškim uslovima, uvijek pronalazio snagu da se nasmije.