2 5
AUTOR: H.D.
DATUM:
KATEGORIJA: Muzika/TV / Zabava

Glumica Meliha Fakić rođena je Tuzlanka. Akademiju scenskih umjetnosti završila je 1989. u Sarajevu. U ansamblu Narodnog pozorišta Tuzla stalno je angažirana od 1989. godine.

Lijepo sjećanje

Do sada je odigrala veliki broj predstava, od kojih se posebno mogu izdvojiti “Gospođa ministarka”, “Malograđanska svadba” i “Tvrđava”. Za uspješan rad Meliha je više puta nagrađivana. Jedna od najpoznatijih komičarki u našoj zemlji, a trenutno je publika može gledati u hrvatskoj seriji „Dar mar“, gdje igra jednu od glavnih uloga – babu Bebu, koja je u poznim godinama, što je za Fakić bio poseban izazov.

Za „Avaz“ se prisjetila i uloge Alme Husike iz kultne serije „Viza za budućnost“, koja je obilježila njenu karijeru, po kojoj je najviše prepoznatljiva i danas, te svojih studentskih dana u Sarajevu za koje ističe da bi ih rado vratila.

– „Viza za budućnost“ je naša prva bh. poslijeratna serija koja, svakako, zaslužuje sve pohvale, jer je postigla zavidnu gledanost i veliku popularnost, ali, svakako, zauzima i posebno mjesto u mom srcu, kao i cijela tadašnja ekipa glumaca i svih reditelja s kojima sam radila. Lik Alme Husike ljudi još uvijek pamte, i dan-danas se desi da me na ulici zovu Alma. Ja sam i Alma i gospođa ministarka, Mare Miš, Lizistrata, Nora, Ifigenija, majka Ibi… sve sam to ja i sve te likove čuvam u lijepom sjećanju. U sve njih je uložen trud i vrijeme, za mene je to spoj rada i zadovoljstva – izjavila je Fakić.

„Dar mar“ je treća serija po redu koju radi u susjednoj Hrvatskoj.

Saradnja je počela prije nekoliko godina, kada sam radila dvije serije „Periferija City“ i prvu sezonu „Kud puklo da puklo“, i moram priznati da mi je draže sjećati se tog perioda nego sada. Ovaj put sam u Zagrebu provela mnogo duži period, tako su zahtijevali rokovi snimanja. Predugo sam bila odvojena od svojih, oca, sestre i mog najdražeg prijatelja psa Konija. Užas. U ovom preteškom, traumatičnom vremenu koronavirusa, zemljotresa… teško za sve ljude, za sve nas. Neke kolege sam znala odranije, ali upoznala sam i mnogo divnih dobrih glumaca i glumica, sjajnih reditelja. Radilo se od jutra do mraka. Bukvalno po mraku odem na snimanje, po mraku se vratim. Kaže se da najbolje putuje onaj ko zna kada da se vrati, i, hvala Bogu dragom, završilo se i vratila sam se svojoj kući, priznaje naša glumica.

Prvo mjesto

Svaka nova uloga za nju je izazov, a uloga babe Bebe joj je posebna zato što njena transformacija traje malo duže vrijeme i glumi ženu koja je od nje starija oko 20 godina.

– Svaka nova uloga za mene je izazov. Baba Beba, kako ona za sebe kaže, gospođa u godinama, dobije uvijek šta želi na sebi svojstven, duhovit način i uvijek i iznova uz životni moto da glad skraćuje život. Svi likovi koje sam do sada odigrala bilo na pozornici ili pred kamerom su dio mene, a ja sam dio njih jer sam im dala dušu, tijelo, glas i pokret. Tako sam i ovaj put babi Bebi udahnula život, predala sam se poslu, vjerovala u sebe i, eto, baba Beba je prihvaćena od publike što mi je, zapravo, i najvažnije – ističe Fakić.

Otkrila je da je posebno zanimljivo to što je njena kćerka u seriji, koju utjelovljuje Jasna Odorčić, zapravo u stvarnom životu starija od nje šest godina.

Na naše pitanje koliko joj imponira što je smatraju jednom od najvećih bh. komičarki, Fakić kaže:

– Imamo mi jako dobrih i vrsnih glumaca. Neko je manje dobar, a neko više u pojedinim žanrovima. Ja sam igrala veliki broj predstava i uloga različitih žanrova, ali komedija mi je uvijek stajala na prvom mjestu. Jako je teško nasmijati ljude, a pogotovo u današnjem vremenu. Ja lično volim vesele i duhovite osobe. Sastojci za nekakav moj recept da kažem bili bi ljubav prema poslu, volja za rad s dobrim duhovitim ljudima, dobri tekstovi – zaključila je glumica.

U klasi Miralema Zupčevića

Na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu diplomirala je u klasi sjajnog glumca, profesora i edukatora Miralema Zupčevića.

– ASU kakvu pamtim uvijek je bila uspješna institucija. Kao prvo i osnovno mislim na nastavni sadržaj i organizaciju izvođenja kako stručno-umjetničkih tako i teorijskih predmeta. Razija Lagumdžija, Miralem Zupčević, Boro Stjepanović, Miroslav Avram, Mladen Materić, Admir Glamočak, Dževad Karahasan, Miroslav Mandić… su svi ti izvrsni profesori, koji su ostavili poseban pečat u mom životu i radu. Veoma sam ponosna što sam učila od takvih. Ako bi neki period života mogla vratiti, bio bi to sigurno taj period studiranja, Sarajevo 1985-1989. – priznala je.