Mevludin Smajlović, imam iz Glumine: Ponosni smo na veliki broj djece i što povratnici otvaraju firme

Džemat Glumina u sastavu je Medžlisa Islamske zajednice Zvornik i najmnogoljudniji je u entitetu RS. U džematu je oko 500 domaćinstava, a Bošnjaci su se, nakon agresije na našu zemlju, na svoja imanja počeli vraćati 2001. godine.

Prema riječima Mevludina ef. Smajlovića, imama, Glumina je jedan od rijetkih džemata u kojem nije počinjen zločin i genocid jer su se, kako kaže, ljudi na vrijeme organizirali.

– Nažalost, u svim džematima oko nas ljudi su sistematski ubijani samo zato što su Bošnjaci. Za dva dana u džematu Zvornik ubijeno je 750 ljudi, u Grbavcima za dan više od 70, a u džematu Snagovo 36. Skrnavljenje njihovih tijela posebna je priča koja kod svakog normalnog čovjeka izaziva užas – kaže Smajlović.

Diskriminacija djece

U Glumini nije pronađena nijedna masovna grobnica jer je džemat pored magistrale i nije se, kako kaže Smajlović, nalazio na “maršruti kretanja” agresorskih vojnih jedinica.

– Ali u svim okolnim džematima pronađene su grobnice, od Kamenice, Snagova…, Agresor, kada je planirao kako se riješiti onoga što se zove dokaz u sudskom procesu, a to su tijela nevino ubijenih žena, djece, staraca, gledao je da se to rješava na najlakši, najbrži i najtrajniji mogući način, a to je bacati tijela u masovne grobnice u što bližim selima i što dublje u zemlju, po mogućnosti u smetljišta.

Ono čime se kao jedan od rijetkih džemata ponose je veliki broj djece.

– Naš džemat trenutno od rođenja do devetog razreda osnovne škole ima više od 140 djece. Imamo 87 osnovnoškolaca, a otprilike je i toliko mektepskih polaznika.

Ponosni su i na činjenicu što povratnici sami otvaraju firme.

Mekteb u Tulićima

– Imamo nekoliko ljudi koji su sami pokrenuli vlastite biznise. Naveo bi primjer firme “Voćar” koja se bavi proizvodnjom i preradom voća i povrća, te nekoliko firmi u kojima se izrađije plastična stolarija. Uglavnom su to zanatska zanimanja te nekoliko ugostiteljskih objekata. Mi kao vjerski predstavnici tu smo da pratimo sudbinu našeg naroda i da u vjerskom smislu pratimo njihove potrebe. Do sada smo u zaseocima Arnauti i Tulići izgradili vjerske objekte, a ono što nam je ostalo jeste da uredimo centralnu džamiju u Glumini onako kako jedan ovakav objekat zaslužuje. Džematlije su već skupile određen broj sredstava, a pokrenute su i proceduralne stvari u smislu dobijanja građevinske dozvole jer želimo da ono što pravimo i radimo ostane kao trajni trag na ovim prostori.

Kao gorući problem Smajlović ističe nastavak diskriminacije djece bošnjačke nacionalnosti kada je u pitanju izučavanje bosanskog jezika u obrazovnom sistemu RS-a.

– Više od 80 naše djece, koja idu u Osnovnu školu “Grbavci”, nastavu ne pohađaju po nacionalnoj grupi predmeta jer po političkom osnovu ne postoji kvorum koji je neophodan da bi se to ostvarilo. Naša djeca umjesto bosanskog jezika uče srpski, a vrlo često, kroz literaturu koju koriste, određeni historijski događaji potpuno su iskrivljeni.

Ponašanje lokalne vlasti

Kako bi ostali u svojim domovima povratnicima je neophodan posao, ali i sigurnost koja bi se, kaže, mogla opisati kao pristojna.

– Bilo je incidenata, a sve u cilju kako bi se povratnici zaplašili. Posljednji se dogodio prije dvije godine. Hvala Bogu oni koji rade u MUP-u u Zvorniku, u čijim redovima ima i naših džematlija, svjesni su i odgovorni ljudi i “znaju spustiti loptu” Imali smo i nekoliko skrnavljenja vjerskih objekata, a jedan od njih je i džamija “Glumina” u čiji su harem bacani i dijelovi svinje.

Džamija u Glumini

Sa lokalnim srpskim vlastima nađen je zajednički jezik, ali je on, kaže Smajlović, na daleko nižem nivou nego što ga općinske vlasti Zvornika imaju sa mjesnim zajednicama sa većinskim pravoslavnim stanovništvom.

– Kod njih je taj jezik puno veći i čvršći, dok je saradnja sa područjima sa većinskim bošnjačkim stanovništvom svedena na minimum u bilo kom smislu. Najbolji primjer za to je naš džemat, koji je prigradski, a godinama nema riješeno pitanje vodosnabdijevanja. Voda je došla do samog ulaza u džemat, i na tome se stoji evo već pet godina. Njihova opravdanja su kako je projekat prevelik i kako nemaju sredstava. Imamo problema i sa putnom infrastrukturom. Godinama čekamo asfaltiranje, dok se u međuvremenu u područjima sa većinskim srpskim stanovništvom stavlja asfalt na asfalt. No, to nas neće pokolebati jer naša ljubav prema rodnoj grudi jača je od svega – poručuje ef. Smajlović.

Faktor.ba