Migranti počinju shvatati da nisu dobrodošli u BiH

Kiša je smorila oko hiljadu migranata u bijednim kampovima Bihaća i Velike Kladuše. Trojica mladih Pakistanaca,koji već tri mjeseca žive u šatoru u Borićima, govorili su za Oslobođenje.

– Kiša je padala svu noć, naše deke su sve mokre, nismo nikako spavali. Hladno je, nema pomoći, dali su nam samo jednu deku u Crvenom križu i to je sve. A i ona je već mokra. Nema nam više spavanja, kazao je Ahmet, koji je dobro govorio engleski.

Polemisanje i rad

Dan ranije u Banjoj Luci je državni ministar sigurnosti Dragan Mektić kazao da su međunarodne organizacije do sada poslale devet miliona eura za migrante, najviše iz IPA fondova. Jučer u Bihaću, dok smo bili na licu mjesta u Đačkom domu, nije bilo radova. Izgleda da započeto pokrivanje zgrade neće ići pod kišom. Ali, ni unutrašnjih radova nema, prozori i vrata su još bez okvira i stakala. Situacija u Velikoj Kladuši još je i gora.

– Problem je što u Velikoj Kladuši ne znate s kim možete da razgovarate. Načelnik tu ne boravi, već je u Rijeci, kazao je ministar Mektić za Fikreta Abdića.

Ipak, Abdić se pojavio u javnosti prvi put kao načelnik, otvorio je serijal svojih govora o razvoju privrede na lokalnom radiju. Kaže da ni dalje ne želi govoriti za bosanske medije, a o migrantima ni riječi.

– Neću se upuštati u polemike, naši ljudi znaju dobro polemisati, bolje nego raditi, kazao je Fikret Abdić.

Narednih dana dolaze prvi minusi, a migranti u Borićima su nam kazali da za njih nema mjesta u Đačkom domu. Napolju bi mogli oboljeti ili poumirati. Počinju shvatati da nisu dobrodošli. Dok se evropska sredstva slivaju za kapacitete, migranti su se zaglavili u blato domaće politike, prebacivanja odgovornosti, zbrke nadležnosti, a zakasnjele opravke devastiranih objekata vide kao namjeru. Postavlja se pitanje da li je moguće da domaća vlast namjerno želi migrante dovesti u situaciju da iz Bosne bježe glavom bez obzira, da zaborave na ovu balkansku rutu stradanja i patnje.

Osim korektnih medija, postoji sve manje sažaljenja prema migrantima. Primili smo dva pisma zabrinutih Bišćana čiji su stavovi radikalno suprotni od zvaničnih. Ljudi se boje osuda i etiketa, ali zato se na novopokrenutom forumu stanovnika ovog grada sve zapalilo od anonimnih rasprava. Bosanskim medijima se više ne vjeruje i sluša se Podcast Velebit iz susjedne Hrvatske.

Javna je tajna da su migranti već odavno slomili leđa i Crvenom križu i kantonalnoj policiji, koji ih svakodnevno služe već 200 dana bez odmora.

Promjena raspoloženja

Migranata ima i previše da bi se mogli snaći za prenoćište početkom prvog mraza. Država ne može očekivati da im Bišćani spašavaju živote i da izbjegle primaju u svoje kuće, jer raspoloženje više nije isto, piše Oslobođenje.

Migrantima, osim nasilja iz očaja, ništa drugo ne preostaje nego da se vrate odakle su i došli.

Ali, kada su policajci prekjučer u Sarajevu uhapsili dvojicu migranata sa puškom i četiri pištolja, stvari su se uozbiljile. Iz policijskih izvora je procurilo da su migranti oružje kupili u Sarajevu, ali navodno ne za svrhe terorizma ili radi druge vlastite upotrebe, nego da su htjeli oružje prošvercovati dalje, da okrenu malo novca za nastavak migrantskog puta. U Bihaću niko u to ne vjeruje. To smo pitali i migrante u Borićima, ali o tome šute.

– Nemam novca da spavam u Đačkom, izletio je Pakistanac, a onda je, nakon pitanja “da li je istina da im migrantska jalija traži po pet eura za noć u Đačkom domu Borići”, ponovo uslijedila šutnja.