Miodrag Ranđelović, fizioterapeut zlatnih bh. odbojkaša i Lane Pudar: Priča o čudotvorcu iz sjene

Uspjesi plivačice Lane Pudar i reprezentacije Bosne i Hercegovine u sjedećoj odbojci su dobro poznati bh. javnosti, a u sjeni njihovih podviga stoji, između ostalih, i Miodrag Ranđelović koji već 20 godina radi u sportskoj medicini.

Član je kuće slavnih medicinskog tima asocijacije borilačkih vještina WFMA, instruktor je kinesio taping firme Easy-tape za Jugoistočnu Evropu, povremeni predavač kineziterapije, terapeut bioenergetske masaže i terapije te terapeut IASTM ERGON tehnike. Ovaj bivši rukometaš i reprezentativac bivše Jugoslavije danas je zvanični fizioterapeut reprezentacije BiH u sjedećoj odbojci, kao i neizostavan dio tima Lane Pudar.

S Mikijem, kako ga prijatelji zovu od milja, razgovarali smo o značaju sportske medicine, sjajnim rezultatima sportista s kojima radi, kao i generalnom stanju sporta u državi.

“Skoro 20 godina živim sportsku medicinu. Obzirom da sam bio rukometaš i sportista znam šta je sve potrebno za uspješnost jednog sportiste i tima, te kakvu ulogu sportska medicina ima u svemu tome. Ponosan sam što imam priliku raditi sa našim vrhunskim sportistima, kao i našom kraljicom Lanom Pudar. Do saradnje s reprezentacijom u sjedećoj odbojci došlo je pred Olimpijske igre u Tokiju, kada sam se pridružio timu u kojem su dr. Bećirbegović, dr. Muftić i moj kolega fizioterapeut Elvir Brdarić. Lanu Pudar sam upoznao kada je s ocem i majkom stigla kod mene nakon jedne povrede ramena prije skoro pet godina, a naša saradnja je intenzivirana u protekle dvije godine od kada sam stalni član njenog tima na najznačajnijim takmičenjima, uz trenere Damira Đedovića, Gorana Grahovca i Alenu Ćemalović”, počinje Ranđelović razgovor za portal Klix.ba.

Rad s vrhunskim sportistima iziskuje mnogo fizičkog napora i energije. Pogotovo kada se radi o takmičenjima na najvećem nivou kada su i ulozi maksimalni. Priprema za nastup i takmičenje u mnogome zavisi od fizioterapeuta koji na najbolji način treba pripremiti sportiste. Kao jedan od članova tima zajedno sa sportistima prolazi i uspone i padove u toku takmičenja.

Ranđelović s reprezentacijom BiH u sjedećoj odbojci

“Rad sa reprezentativcima sjedeće odbojke nosi veliko zadovoljstvo, ali i odgovornost. Rad fizički iscrpljuje, ali me psihički podižu. Ti momci su nevjerovatni sa svojom voljom i načinom života, kao i igre. Nevjerovatno je bilo u Turskoj kada smo u finalu savladali reprezentaciju Rusije i vratili se na evropski tron. Ponosan sam i na nastup na Svjetskom prvenstvu u Sarajevu kada smo nažalost doživjeli poraz u finalu od Irana, ali je čitava organizacija i atmosfera bila nevjerovatna. Nadam se da ćemo u Parizu na Olimpijskim igrama doći do najsjajnijeg odličja, što ovi momci i zaslužuju. Sa druge strane saradnja i putovanje sa Lanom od Bukurešta, preko Rima, Melbourna, Beograda…, je kao najljepši san. Nevjerovatno je što smo sve prošli u protekle dvije godine, kada je kraljica ‘čistila’ konkurenciju uz fantastične rezultate, a da smo je uspjeli sačuvati bilo kakve povrede koja bi je eventualno spriječila da pliva onako kako najbolje zna. Lana je borac sa velikim srcem”, istakao je.

Stanje sportske medicine u BiH nije na najzavidnijem nivou. Pored velikog stručnjaka koji imaju potrebno znanje, većina klubova nema ni fizioterapeuta. Svijest o njihovom radu je priča za sebe.

“Mogu vam reći da, iako imamo vrhunske stručnjake od mojih kolega fizioterapeuta Brdarića, Pepeljaka, Šemsovića, Bijedića, Gradaškića, Nade Raković, Jovane Daničić, Stevanovića, Matijevića, Zdjelara, Ilića, Halilovića… neka mi oproste oni koje sam nenamjerno izostavio, uz veliku pomoć dr. Semina Bećirbegovića, dr. Nemanje Tomića, dr Muftića, dr. Bajića, dr. Kadijevića, dr. Talovića, nivo naše sportske medicine je na veoma niskom nivou. Svaki klub bi morao imati barem fizioterapeuta što je kod nas misaona imenica. Naš nivo ocjenjujem tek kada odem na svjetska i evropska prvenstva gdje vidim šta imaju naše kolege. Članovi medicinskih timova u našoj zemlji stavljeni su po strani, ne spominju se često, nema nas među članovima tima koji dobijaju nagrade za vrhunske rezultate, a vjerujte da smo ‘čudotvorci’ obzirom na sve uslove u kojima radimo. Nadam se da će se u skorije vrijeme slika o nama promijeniti i da će svi shvatiti koliko smo bitan šaraf u stvaranju svih sportskih uspjeha. Moram istaći da je moja sretna okolnost što sam dio reprezentacije BiH u sjedećoj odbojci koja zaista čini sve da mi ništa ni sa jedne strane ne fali”, priča nam Ranđelović.

Osim muške reprezentacije u sjedećoj odbojci i rada s Lanom Pudar, Ranđelović radi i s odbojkašicama iz reprezentacije, odbojkašicama klubova u Banjoj Luci, velikim brojem nogometaša, košarkaša, tenisera, kao i sportista iz borilačkih sportova.

“Posebno sam ponosan na rad s Pavlom Dujakovićem i Lukom Pejićem. Ne smijem zaboraviti ni talentovanu Iman Avdić, kao ni do tada najboljeg plivača Mihajla Čeprkala s kojim sam radio na pripremama za sva takmičenja. Teško je nabrojati sve s kojim radim, ali mogu reći da u saradnji s kolegama iz klubova koji imaju terapeute dosta stvari rješavamo uspješno i pripremamo takmičare za nastupe”, dodao je pa istakao kako je ipak najposebnija saradnja s vjerovatno najvećim sportskim talentom BiH, i već sada, jednom od najuspješnijih sportista BiH svih vremena Lanom Pudar.

“Lana je neko ko je veliki borac, neko ko ima veliko srce i nikada se ne predaje. Veliki talenat koji nevjerovatno puno radi. Ona je već sada naš najuspješniji sportista svih vremena, a tek joj je 17 godina. Kompletna ekipa u kojoj smo nas troje i njena porodica, uz najveće opterećenje na Damiru Đedoviću, čini sve da joj stvori uslove da još više napreduje. Trudimo se maksimalno biti joj podrška, a ona je generalno zahvalno biće koje cijeni i poštuje sve što radimo za nju. Teško je prognozirati, ali znam da radi veoma puno na pripremama za Pariz kako bi nas sve obradovala.”

Ranđelović s Lanom Pudar i njenim timom

Fizioterapeut jednog tima je bitan segment koji bi svaki kolektiv i sportista trebao imati. U oba slučaja važan je dio tima, ali ipak postoje razlike u timskom i individualnom sportu.

“Kao što sam već kazao, sportska medicina je jedna od najvažnijih grana i neophodna je za rezultate. Velika je razlika u radu sa timom i sportistom individualno. U kolektivnom sportu se fizički zamaraš jako puno, ali psihički je lakše jer je kompletan tim stručnjaka uz tebe. U individualnom sportu psihičko opterećenje na tebi je 24 sata dnevno jer si tada i fizioterapeut i doktor i maser, ali i psiholog. Moraš da vidiš i ono što u momentu tvoj sportista ne primjećuje. Njima je puno teže jer je, recimo Lana, kada uskoči u bazen sama sa sobom”, podvukao je Ranđelović.

Za sami kraj Ranđelović je istakao kako je u toku sportske karijere ostvario svoj san igrajući za reprezentaciju. Danas je to rad u struci s vrhunskim sportistima i sve što oni naprave na terenu. On i kolege će, kako kaže, nastaviti da izvlače maksimum iz svega, a ostaje nada da će nadležni početi da prepoznaju njihov značaj.

“Jedan od najdražih momenata mi je osvajanje titule prvaka Evrope s reprezentacijom kao i Lanina seniorska zlatna medalja na Evropskom prvenstvu uz četvrti rezultat svih vremena u svijetu u historiji ove discipline kada su u pitanju plivačice starosti 16 godina i mlađe. Volio bih da naša država više cijeni i nagrađuje našu struku i da budemo ravnopravni u svemu jer postojimo. Volio bih da nam se pokušaju omogućiti u svojim mogućnostima bolji uslovi za rad da bi pomogli našim sportistima za još bolje rezultate. Drago mi je kada čujem da sam jedan od rijetkih u svijetu koji je kao član svojih reprezentacija, izborio odlazak u istoj godini i na Olimpijske i Paraolimpijske igre 2024. godine u Parizu. Kako će na kraju biti, vidjet ćemo. Ono što želim je sreća svim našim sportistima i želim im vrhunske rezultate bez ozbiljnijih povreda”, kazao nam je na kraju Ranđelović.

Klix.ba