Neko ih zove tihim, neko puzajućim, ali, kako god definirali ovaj stalni trend pustošenja novčanika bh. građana, on je tu i traje, bez obzira na Vladine mjere ograničavanja marži na osnovne artikle.
Iako smo i sami takvu odluku Vlade FBiH dočekali s odobravanjem, izgleda da ona nema prevelikog utjecaja jer bi njenu primjenu neko morao i kontrolirati.
Samo za mjesec potrošačke cijene u FBiH porasle su za 0,8 posto. Prema podacima Zavoda za statistiku FBiH, najviše su poskupjeli odjeća i obuća, prijevoz, hrana, a u vrijeme pandemije – pomalo, ali stabilno – rastu i cijene usluga u zdravstvu.
Dok cijene rastu, penzioneri traže usklađivanje penzija s troškovima života, rudari najavljuju proteste, sindikati upozoravaju da potrošačka korpa za većinu radnika postaje nedostižna, a nezaposlene više niko i ne spominje. Sve je veći broj osiromašenih građana koji reduciraju ranije reducirani sadržaj svoje potrošačke korpe.
Za to vrijeme dobro situirani bh. političari, na čija primanja aktuelna poskupljenja utječu koliko i Novalićevi pokušaji na nabavku vakcina, podijelili su uloge. Jedni su vojskovođe ispred naroda, a drugi mirotvorci, jedni bi da se, kao, otcijepe i mirno raziđu, a drugi im to, kao, ne daju.
Ko zna koji po redu igrokaz ima sve manje gledalaca, preživljavanje je dominantna tema u većini bh. domova, a sadržaj sutrašnjeg ručka važniji je od višedecenijskog crtanja granica na mapi zemlje koja je previše ratovala i patila.
Oni koji to ne shvataju, mirno se razilaze s vlastitim narodom, a brzo će doći u situaciju da pred masom gladnih, obespravljenih i poniženih stanu samo ispred nesposobne brigade podobnih, koja godinama logistiku crpi iz budžeta, a za građane ništa ne radi.
