Mjesto sa jednim stanovnikom: Jedino društvo ovdje mi je moj stari Renault 4

U mjestu Jurići u Hrvatskoj, Viktor Golčić jedini je stanovnik. U najboljim godinama, kako kaže, “mladić” od svojih 85 godina vrijedno je glancao svoje vozilo. Svoj Renault 4 koji mu pravi društvo pune 42 godine. Viktor je veseljak, spreman na razgovor i odmah je rekao da voli biti sam u selu.

“Tu je mir. U selu je bilo ljudi do 1954., kad polako počinje raseljavanje. Nekad je tu bilo puno života. Plesalo se na obližnjim organizovanim zabavama, uživalo u pričama i pjevalo iz petinih žila.

A danas sam tu samo ja. I oduvijek živim u selu. Tu, u mome dvorištu, gdje stojimo, bila je Italija, pa Jugoslavija i sad Hrvatska. I mogu reći da je ipak sad najbolje jer su ceste izgrađene” priča veselo Viktor.

Pitali su ga je li usamljen, tužan ili možda u nelagodi zbog toga što je jedini u selu sa svega nekoliko kuća.

“Ma koga da se bojim. Ako mi nešto treba, sjednem u svoju ‘bijelu Renolku’ i odem do obližnjeg Tinjana u kupovinu.”

Nastavio je:

“Svoj auto čuvam i pazim. To treba paziti i maziti, baš kao ženu. A i rodbina koja živi u blizini zna mi donijeti često šta mi je potrebno. Ne samujem. Pa u blizini je nekoliko sela i dolaze mi prijatelji. Kartamo. Veselimo se jer kratak je ovaj život”, govori Viktor.

U dahu nastavlja:

“Ako nema smijeha i druženja, nema tu sreće. A ja sam sretan. Cijeli život radio sam u poljoprivredi, najprije kao mladić s volovima i plugom, a kasnije su sve to zamijenili traktor i kombajn. Imam svoje povrće, lozu, svoju zemlju, čisti zrak i niko mi ne smeta. Pa ja ni televizora nemam više od 20 godina. Čini mi se da su još italijanske lire bile u opticaju kad mi je ‘crknuo’ televizor. I ne treba mi. Imam mobilni kako bih se čuo s porodicom” govori Golčić.

Dodaje kako ga zdravlje, sluh i vid odlično služe i zbog toga je još aktivni vozač. Ali odmah se nadovezao da kad osjeti da više ne može, neće sjesti za volan.

“Malo me koljeno boli i to je to. Pa u životu nisam popio tabletu za glavobolju jer me glava boljela nije. A kako će kad je tu zrak čist k’o suza. Sela Jurići u Istri ima još, a ja sam u svojem otkad sam se rodio, davne 193… i neke.

U životu se nikad nisam napio niti zapalio cigaretu. Cijeli život sam radio u polju, na njivi, u svakakvim uslovima. Možda je to recept za dobro zdravlje i dug život. Cijeli svoj život pamtim kroz rad, kopanje i oranje zemlje. Ove tvrde istarske zemlje koja mi je puno dala” rekao je Viktor.

Govori da je ranijih godina bilo još ljudi u selu, i to njih 92. Ali život ih je odveo na druga mjesta.

“Odselili su se uglavnom na Umaštinu. Selo je ostalo napušteno. Mladi ljudi traže puno više od od ovoga. Traže sadržaje, a ovdje je mir Božji. Caruje tišina, posebno noću i zimi, kad rano padne mrak. Navikao sam se na takav život i lijepo mi je.”

Na pitanje kako provodi dan, kaže da radi, ore zemlju, cijepa drva, čisti okućnicu i nada se da će poživjeti još dugo jer posla uvijek ima.

“Samo da me zdravlje posluži, možda budem kao Manolić dugovječan…” zaključio je Viktor, prenose “24Sata”.

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE