Mladi se trebaju spustiti na zemlju, ne može se sve steći za godinu

Marija (83) i njen suprug Anđelko Todorović (82) iz Suvog Polja kod Bijeljine krajem januara napunili su 65 godina zajedničkog života. Anđelko je penzionisan kao rudarski nadzornik iz Rudnika Kreka. Stari komorat dobro zna šta je rudarski hljeb sa sedam kora, kako se živjelo nakon Drugog svjetskog rata u Gornjoj Smolući, kako je kada otac pogine u partizanima, a majka se preuda i kada moraš slušati očuha.

Životni cilj

– Nije mi žao što sam se oženio u osamnaestoj godini. Godinu kasnije rodila nam se kćerka Dragica. Kasnije ćemo dobiti sina Milojka. Živjeli smo prije rata u Tinji kod Srebrenika. U Suvo Polje došli smo 2001. godine – priča Anđelko.

Da bi čovjek imao svoj cilj u životu, da bi znao kuda i gdje ide, mora se i „pametan roditi“, kaže Anđelko, ističući da je bio na omladinskim radnim brigadama, da je proputovao sa suprugom, išao na ljetovanja, na more i u banje.

– Sve sitne nesporazume u braku mi smo brzo rješavali. Supruga je znala kakve su moje radne obaveze i poštovala je sve to – kaže Anđelko.

Brzi razvodi

Marija je operirala kuk, tako da se trenutno sporije kreće, uz pomoć hodalice i štapa. Za mlađe ima savjet.

– Mi smo nekad znali kako se treba ponašati, i u kući i na njivi, i u kolu, kada momci i djevojke igraju. Danas djeca hoće sve da postignu za godinu, preko noći. Da dobiju stan, kola, da dobro žive. Moraš ići u životu postepeno, uz ljestvicu koja nije visoko podignuta. Ići ćeš naprijed, ako si uporan. Danas je život dobio veliko ubrzanje. Treba se malo spustiti na zemlju, jer vjetar obara one najviše grane. Nekad je veliko čudo bilo kada se ljudi raziđu nakon pet godina zajedničkog života, a danas ne mogu sastaviti ni pet mjeseci zajedno – kaže baka Marija.

Todorovići imaju petero unučadi i dvoje praunučadi. Za dug i sretan zajednički život, kažu, ne postoji formula. To se u životu, jednostavno, samo od sebe, tako namjesti.

U dvorištu postavio spomenik rudarskom hljebu

Anđelko kaže da je 25 godina kopao crno zlato u rudnicima Mramor i Lipnica. Godišnje se znalo iskopati i po milion tona uglja. Bile su to udarničke godine, godine velikih radnih pobjeda i rekorda u rudarskoj proizvodnji. – Zaradio sam penziju u rudniku Kreka. U dvorištu sam postavio spomenik svom rudarskom hljebu. Teško je zaboraviti sve ono što nas je vezivalo uz rudarski život. Razgovarao sam nekoliko puta s Jurom Keroševićem, legendom Husinske bune. Nosio sam mu rješenja za ljetovanje na moru, kao sindikalista, njemu i njegovoj supruzi – prisjeća se Anđelko.

• Anđelko pored spomenika

Posjeduje šešir Vladimira Nazora

Anđelko, osim rudarskih uspomena, čuva i stari šešir za koji tvrdi da ga je u partizanima nosio Vladimir Nazor. Kaže da je odbačeni šešir, koji je nekad bio u muzejskoj zbirci na Sutjesci, dobio od jednog prijatelja.

• Šešir nekad bio u muzejskoj zbirci

AVAZ.BA