Moderni bh. heroji prepušteni su sami sebi i ubija ih nepravda: Ko će štiti zviždače u BiH?

Prijaviti korupciju u BiH znači rizikovati sve – posao, mir i sigurnost. Štiti li iko zviždače koji razotkrivaju kriminal u našoj zemlji?

U zemlji u kojoj se krađe i muljaže guraju pod tepih, zviždači su oni koji kažu – dosta i prijave korupciju. Ta odluka često ima visoku cijenu.

Oni koji progovore uglavnom su prepušteni sami sebi. Ostanu bez posla i mira, šikanira ih se, sveti im se, a prijetnje stižu sa svih strana.

Ali, bez takvih ljudi nema razotkrivanja lopovluka, a ni reda ni pravde. Zviždači nisu problem, oni su šansa, moderni heroji.

Bosnu i Hercegovinu izjeda korupcija. Ne samo našu zemlju.

Regionalni izvještaj “Zaštita uzbunjivača u Jugoistočnoj Evropi – Je li ovo najbolje što možemo?” ukazuje na to da borba protiv korupcije ostaje jedan od najvećih izazova u regionu.

Zemlje regije uvele su zakone i mehanizme namijenjene zaštiti zviždača i brojni slučajevi su pokazali njihovu ključnu ulogu u razotkrivanju korupcije. Ipak, uspostavljeni sistemi često su opterećeni neefikasnošću, sporim sudskim postupcima i nedostatkom dosljedne primjene zakona, a zviždači u BiH se radije obraćaju nevladinim organizacijama i medijima, nego institucijama.

Agenciji za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije BiH uputili smo pitanja o tome koliko su u posljednjih desetak godina zaprimili zahtjeva za zaštitu prijavitelja korupcije i u koliko slučajeva je dodijeljen status zaštićenog prijavitelja. Zanimalo nas je i ko, te pod kojim uslovima, može dobiti taj status, kao i koliko u prosjeku godišnje zaprime prijava korupcije?

Odgovore nismo dobili, ali prema brojkama koje smo uspjeli pronaći, APIK je od 2014. do 2022. godine primio 33 prijave, a u 11 slučajeva uzbunjivači su dobili zaštitu.

– Jedan od njih mi je rekao: Ja ovu havariju u životu ne bih prošao. Dakle, toliko o tome koliko država BiH stoji iza svojih zviždača.

Zviždača iz Centralne banke je ta banka tužila 10 puta, dobio je odluku da se vrati na radno mjesto i onda se dogodi sindrom praznog stola. Vratite se na radno mjesto i niko neće sa vama da razgovara.

Prazan stol, nemate ni kompjuter. Na papiru je ova oblast jako dobra, ali je naš problem primjena, kaže Senka Kurt iz Fondacije Infohouse.

– U Federaciji BiH ne postoji nikakva zaštita za lica koja prijavljuju korupciju, dok za one koji su zaposleni u institucijama BiH i u Republici Srpskoj postoje zakoni o zaštiti prijavilaca korupcije. Međutim, bitno je napomenuti da se ovi zakoni, vidjeli smo, nažalost, na primjeru gospodina Emira Mešića, primjenjuju vrlo selektivno.

Riječ o bivšem radniku Uprave za indirektno oporezivanje BiH koji je prijavio korupciju i dobio status zaštićenog prijavitelja korupcije, a za kojeg APIK, kao nadležna institucija, nije otklonio štetne radnje koje je on trpio u vidu nekoliko disciplinskih postupaka, koji su na kraju rezultirali otkazom. Dakle, iako formalna zaštita postoji, ona ne garantuje zaštitu licima koja prijavljuju korupciju, rekao je Damjan Ožegović iz Transparency Internationala u BiH za naš list.

Emir Mešić, poznat kao jedan od rijetkih zviždača koji je godine života posvetio borbi protiv korupcije, nedavno je preminuo.

On je 2019. godine kao uposlenik Uprave za indirektno oporezivanje podnio prijavu u vezi sa desetinama miliona maraka za parking kamiona na carinskim terminalima koje odlaze privatnim kompanijama. Tada je dobio i status zaštićenog prijavitelja korupcije, zviždača.

Iako ga je status zviždača trebao štititi od materijalnog, krivičnog ili disciplinskog progona, protiv njega su pokretani disciplinski postupci zbog javnog istupanja u medijima, te zbog navodnih propusta u radu.

Prvobitno je kažnjen degradacijom na niže radno mjesto zbog teže povrede radne dužnosti, a kasnije je dobio otkaz.

Sanjin Sinanović, uposlenik Centralne banke BiH, koji je protiv ove institucije vodio sudske postupke za povratak na posao, te pružao podršku Mešiću, za Detektor je rekao kako je Mešića ubila nepravda.

– Korupciju češće, anonimno, prijavljuju medijima i organizacijama civilnog društva, nego nadležnim javnim organima. Ne vjeruju u ministarstva pravde, u APIK, u sudove i u tužilaštva, dakle, onima koji su nadležni za gonjenje onoga što im ova lica prijavljuju.

A kako nemamo zagarantovanu zaštitu, mi imamo ovako stanje u BiH, da je korupcija opšteprisutna, da je u svakoj pori ovog društva, a koja se, nažalost, može suzbiti jedino onim ključnim informacijama koje imaju samo svjedoci ili učesnici u koruptivnim radnjama i koji bi te informacije podijelili ukoliko bi im se garantovala odgovarajuća zaštita, kaže Ožegović, napominjući da bi prijave zviždača bile najefikasniji način da se uoči, spriječi i procesuira korupcija.

– Zviždači su ključni resurs u borbi protiv korupcije, oni svjedoče korupciji, imaju informacije koje niko drugi nema. Mi moramo da osnažimo zviždače da ih zaštitimo, da ne trpe nikakve štetne sankcije, jer su prijavili korupciju.

Treba im garantovati takav nivo zaštite, da ohrabrimo sve zviždače koji imaju ključne informacije, da ih prijave, poručio je Ožegović.

No, pitanje je ko će se na ovakav korak odlučiti, budući da je, recimo, UIOBiH, internim pravilnikom propisao da se uposlenicima strogo zabranjuje prijavljivanje nadređenih?!