Moja firma, moja pravila: U BiH najveći problemi mobing i strah

Moja firma, moja pravila: U BiH najveći problemi mobing i strah

Odlasci iz BiH su sve aktuelnija priča, pa i među onima koji možda nikada ne misle otići. No, da su ti odlasci već uveliko izmijenili društvenu sliku BiH, svjedoči i ono što smo čuli od Mersihe Beširović, predsjednice Sindikata radnika trgovine i uslužnih djelatnosti BiH.

“Do unazad godinu, na jedno upražnjeno radno mjesto u BiH je bilo jako mnogo apliciranja, po 3.000 ljudi je konkurisalo, recimo, na jedno radno mjesto kasirke, a sada se često ne prijavi niko. U malim sredinama posebno je sve teže naći radnika, dobrog pogotovo. Evo, Gračanica, na primjer. Niko se ne prijavljuje na oglase”, ističe Beširović, dodajući da je to i stoga što je sve manje onih koji će raditi pod bilo kakvim uslovima i za bilo kakvu plaću.

“To je realnost sa kojom se, pogotovo sektor trgovine, mora što prije ozbiljno suočiti. Dakle, mora se ići prevashodno na smanjenje poreza i doprinosa, i to sa strateškim ciljem, povećanjem plata. S druge strane, problem su i uvjeti rada, neplaćeni prekovremeni sati”, tvrdi Beširović, od koje saznajemo da je u 2018. godini Sindikat trgovine BiH zabilježio 547 slučajeva kršenja radničkih prava koje je prijavilo 340 radnika.

“Od toga, 293 su bile žene, i to prije svega (104) za prekovremeno radno vrijeme. U 72 slučaja žalile su se na nemogućnost korištenja slobodnog dana tokom sedmice, 43 su bila kršenja njihovih prava na dnevnu pauzu, 44 na godišnji odmor…”, ističe Beširović, napominjući da treba imati u vidu da mi nismo društvo koje će zaštititi borce za ljudska prava.

Upravo se suprotno dešava, ti ljudi, koji se često bore isključivo za prava drugih, dobivaju i otkaze. Situacija je slična u cijeloj BiH.

“S tim što je, recimo, u regiji Hercegovina i dalje najveći problem mobing, strah, većina radnika ne smije reći ni ime, traže savjet samo anonimno, a u druge četiri regije je najveći problem neplaćeni prekovremeni rad, odnosno nemogućnost korištenja slobodnog dana tokom sedmice, što je u 2018. godini problem broj jedan”, dodaje Beširović.

Kaže i to da se u firme ne može ni ući da bi se razgovaralo s radnicima o njihovim pravima bez odobrenja poslodavca.

“Prošlog aprila smo tražili od Udruženja poslodavaca potpisivanje protokola koji bi garantirao ugovor, ali nije bilo ništa od toga. S druge strane, samo pet posto je velikih i srednjih preduzeća, sve ostalo su mala, u kojima važi pravilo: moja kompanija, moja pravila. Većina tih firmi nije uključena ni u Udruženje poslodavaca”, napominje Beširović i podsjeća da se Sindikat trgovine još 2015. godine obraćao i VMBiH i entitetskim ministarstvima u vezi sa pravom odmora u dane praznika.

“Problem je u tome što BiH nema zakon o praznicima, a većina kompanija djeluje na cijelom prostoru države. Zakon o praznicima na teritoriji RS-a postoji i dobro se poštuje, kazne su i do 15 hiljada maraka za poslodavca. U FBiH, opet, premijer donese uredbu o neradnim danima, a za mnoge su to obični dani. Zašto? Zato što jedna uredba ne povlači sankcije, nema kaznenih odredbi koje će biti ozbiljna prijetnja poslodavcu ako ih prekrši”, kaže Beširović.

OSLOBOĐENJE


Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE

NAJNOVIJE