Može li se slučaj monopola najprodavanijeg biološkog lijeka na svijetu desiti u BiH?

Tužba Fondacije za farmaceutsku odgovornost protiv kompanije AbbVie, zbog previsokih cijena lijeka Humira ovih dana je top tema svih koji se bave zdravstvenim pravom. Ova Fondacija zastupa interese građana u Nizozemskoj protiv jedne od vodećih svjetskih farmaceutskih kompanija.

Inače, lijek Humira jedan je od najprodavanijih biološki lijekova na svijetu. Na tržištu je od 2003. godine. Prvo kao lijek za reumatoidni artritis, a kasnije i za još osam drugih indikacija.

AbbVie je u periodu od 2004. do 2018. godine, u kojem je imao monopol na tržištu, u Nizozemskoj prodao velike količine ovog lijeka u ukupnoj vrijednosti od oko 2,3 milijarde eura.U Fondaciji tvrde da je AbbVie zloupotrijebio svoj monopolski položaj i da je potpuno neopravdano držao cijene lijeka na vrlo visokom nivou i na taj način stekao prekomjernu dobit.

Nizozemska oštećena za 1,2 milijarde eura

Izračunali su da je zdravstveni sistem Nizozemske oštećen za oko 1,2 milijarde eura. Tačnije oko 68 eura po jednom stanovniku Nizozemske.

“Do ove računice su došli tako što su od ukupnog prihoda od prodaje lijeka Humira oduzeli sve troškove istraživanja i razvoja, troškove proizvodnje i distribucije, koje je objavila sama kompanija, te “poštenih” 25% zarade”, pojasnio je za Akta.ba Ervin Mujkić, magistar prava iz Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla.

U tužbi se iznosi argumentacija da su prekomjernom potrošnjom zdravstvenog novca na ovaj lijek, nizozemskim građanima uskraćeni neki drugi vidovi zdravstvene zaštite, koji su se eventualno mogli finansirati tim sredstvima.

“Tako će se u postupku pred sudom, dokazivati postojanje građanske odgovornosti ove farmaceutske kompanije za kršenje obaveze društvene brige, povredu prava na život i prava na zdravlje nizozemskih građana i kršenje propisa o konkurenciji. Odnosno zloupotreba dominantnog položaja na tržištu”, naglasio je Mujkić.

Suština pravne argumentacije u ovom slučaju svodi se na pitanje do koje mjere farmaceutske kompanije poput AbbVie imaju slobodu u određivanju i održavanju cijena svojih lijekova.

“Postavljen je tzv. deklaratorni tužbeni zahtjev kojim se traži da sud utvrdi da je AbbVie postupao protivpravno. Ne potražuje se bilo kakva novčana naknada, ali se očekuje da će pozitivan ishod ovog postupka otvoriti vrata drugima. Prije svega fondovima zdravstvenog osiguranja, da oni u kasnijim postupcima potražuju i naknadu”, naglasio je.

Da  li je određivanje tako visokih cijena lijekova česta pojava teško je odgovoriti. Javnost uglavnom nema dovoljno informacija o svim troškovima koji prate stavljanje jednog lijeka na tržište. Zbog toga nije uvijek moguće ni procijeniti nekakvu realnu tržišnu vrijednost lijeka, pojasnio je Mujkić i dodao:

“Postoje i brojni tržišni i regulatorni uslovi koji se značajno razlikuju među državama, a koje se svakako mora imati u vidu pri sačinjavanju jedne takve procjene”.

Međutim, određena iskustva govore da sigurno postoje slučajevi određivanja prekomjerno visokih cijena lijekova na globalnom nivou. Brojne države, uključujući i one najbogatije, čija zakonodavstva dopuštaju vrlo široku slobodu određivanja cijena na njihovim tržištima, pokušavaju pronaći načine da se takvoj praksi ipak stane u kraj.

Ervin Mujkić

Lijek se dugo prodavao po cijeni koja je bila neutemeljeno visoka

Pojavom biosličnih lijekova, tzv. biosimilara na tamošnjem tržištu, cijena Humire je drastično snižena.

“Jasno je kako tržišta funkcionišu i razumljivo je da u situaciji kada postoji monopol, onaj ko ima proizvod za kojim postoji velika potražnja može iskoristiti takav položaj i ostvariti veliku zaradu. U situaciji kada na tržištu postoji konkurencija, svi se konkurenti bore za svoje mjesto, između ostalog i nižim cijenama”, naglasio je.

Tržište lijekova ima svoje specifičnosti. Farmaceutske kompanije ulažu ogromna sredstva u istraživanje i razvoj lijekova. Zato je potpuno opravdano i dopušteno da od tih lijekova ostvaruju prihode koji će im pokriti sve troškove i omogućiti određenu razumnu zaradu.

No, nerazumno visoke cijene određenih lijekova nameću neopravdane troškove zdravstvenom sistemu. Tako ne ostaje dovoljno sredstava za finansiranje nekih drugih zdravstvenih potreba stanovništva.

U BiH postoje jasna ograničenja cijena lijekova

U Bosni i Hercegovini je trenutno na snazi Pravilnik o načinu kontrole cijena, načinu oblikovanja cijene lijekova i načinu izvještavanja o cijenama lijekova. Pravilnik je Vijeće ministara BiH donijelo krajem 2016. godine. Njime su utvrđeni parametri za određivanje maksimalne veleprodajne cijene lijeka u BiH.

“Ovim je pravilnikom također utvrđeno da veleprodajna marža može iznositi maksimalno do 8. Određivanje visine minimalne i maksimalne maloprodajne marže prepušteno entitetskim ministarstvima zdravstva i Odjelu za zdravstvo i ostale usluge Vlade Brčko distrikta BiH”, pojasnio je Mujkić.

Dodaje da bi se kod nas teško mogao desiti slučaj poput ovog u Nizozemskoj.  

“Kada govorimo konkretno o lijeku Humira, maksimalna veleprodajna cijena jednog pakovanja u kojem se nalaze dvije napunjene šprice po 0,4 ml rastvora za injekciju, bez PDV-a, je 853,10 KM”, kazao je.

Natalie Hayden/ Lights, Camera, Crohn’s

Humira nije na listi lijekova obaveznog zdravstvenog osiguranja

Lijek Humira se ne nalazi na redovnim, tzv. pozitivnim listama lijekova obaveznog zdravstvenog osiguranja u našoj zemlji.

U nekim kantonima u Federaciji, kantonalni zavodi zdravstvenog osiguranja su pronašli određene načine za omogućavanje šire primjene ovog lijeka.

Tako je npr. u Tuzlanskom kantonu usvojen poseban Program lijekova koji se apliciraju u okviru ili pod nadzorom bolničke zdravstvene ustanove.

“Iznos sredstava obezbjeđenih za ovu namjenu i srazmjerno tome broj pacijenata koji mogu dobiti ovaj lijek, je vrlo ograničen”, pojasnio je Mujkić.

Jedan broj pacijenata u BiH je imao priliku dobiti ovaj lijek i kroz klinička ispitivanja. Ona su se prethodnih godina provodila i u nekim većim zdravstvenim ustanovama u BiH. U njima je ispitivana sigurnost i efikasnost biosimilara, prije njihovog stavljanja na tržište.

“U svakom slučaju, broj pacijenata kojima bi ovaj lijek pomogao u liječenju značajno je veći od broja za koji nadležni zavodi zdravstvenog osiguranja obezbjeđuju sredstva. Veliki broj pacijenata je prinuđen sam ga kupovati, a mnogi ga sigurno ne mogu priuštiti”, poručio je Mujkić.

akta.ba