Mustafa Ružnić (NES) imao čak 6 savjetnika, svaki je primao platu od 3.000 KM

Stupanjem na dužnost premijera Unsko-sanskog kantona, Ibrahim Dizdarić razriješio je šest savjetnika koje je u svom kabinetu imao njegov prethodnik Mustafa Ružnić.

Ova odluka otvorila je i jedno mnogo šire pitanje – koliko je građane USK koštao politički model raspodjele savjetničkih funkcija i postoji li mogućnost da bi Kanton u slučaju eventualnog sudskog spora mogao platiti dodatni račun.

Upravo to pitanje postavio je jedan građanin Bihaća u komentaru na Facebook-u.

„Hipotetički, ukoliko Ustavni sud donese odluku da je ova vlada neustavna, i nakon te odluke ti savjetnici osnovano tuže USK za materijalnu štetu, koliko će onda USK morati platiti?“, upitao je građanin Anis Džanić.

Pitanje je izazvalo reakcije drugih građana, a u komentarima se otvorila rasprava o opravdanosti angažmana čak šest savjetnika u kabinetu premijera, njihovim primanjima, ali i mogućim finansijskim posljedicama za Budžet USK.

Posebno je zanimljiva činjenica da su stranke koje su činile sada već bivšu parlamentarnu većinu imale po jednog svog savjetnika u kabinetu premijera. Takva praksa opravdano otvara pitanje jesu li savjetnici angažovani prvenstveno zbog stvarnih potreba premijera i konkretnih operativnih poslova ili su savjetničke pozicije postale dio političke raspodjele funkcija i stranačkog zapošljavanja.

Ako svaka stranka parlamentarne većine dobije „svog“ savjetnika, teško je izbjeći pitanje koliko je pri njihovom izboru presudna bila stručnost i stvarna potreba kabineta, a koliko politički dogovor.

Dodatnu pažnju privlači i činjenica da je odlazeća Vlada, prema dostupnim informacijama, prvi put od osnivanja Kantona koristila mogućnost imenovanja savjetnika ministara. Tako je ministar obrazovanja, kojem je nakon hapšenja i pokretanja istrage bilo onemogućeno obavljanje ministarske dužnosti, imao čak dva imenovana savjetnika, dok je poslove iz nadležnosti tog ministarstva obavljao ministar finansija.

Prema javno dostupnim podacima, mjesečna primanja savjetnika približavaju se iznosu od 3.000 KM. Kada se tome dodaju porezi i doprinosi, šest savjetničkih pozicija za Budžet USK predstavljaju značajan godišnji trošak, koji se može mjeriti stotinama hiljada KM.

Upravo zato pitanje građanina iz Bihaća nije samo hipotetičko. Ono otvara širu dilemu: ako su savjetnici razriješeni nakon promjene vlasti, a eventualno smatraju da su zbog toga pretrpjeli materijalnu štetu, ko bi na kraju mogao snositi račun – političari koji su ih imenovali ili građani USK kroz kantonalni budžet?

Odgovor na to pitanje, ukoliko do eventualnih sudskih postupaka zaista dođe, mogao bi pokazati koliko je političko zapošljavanje u institucijama skupo za građane.