19.04.
Asocijacija kompozitora i muzičkih stvaralaca redovno članovima šalje izvještaje o ostvarenim autorskim naknadama u kojima piše, između ostalog, podatak koliko su se puta neke pjesme pustile na domaćim i regionalnim televizijskim i radijskim stanicama.
Otkako postoji AMUS povlači se pitanje mogućeg fingiranja navedenih podataka, tj. mnogi članovi sumnjaju da je u spomenutim izvještajima prikazan manji broj emitiranja nego što je to zaista slučaj kako bi se muzičarima i kompozitorima isplatile manje naknade. Upravo je ovo pitanje u prošlosti dovodilo do velikih verbalnih sukoba među samim kolegama muzičarima, tj. onih koji sjede u rukovodstvu AMUS-a i onih koji su članovi “bez funkcije”.
Primjera radi, u posljednjem izvještaju koji su dobili muzičari prikazan je sramno mali broj emitiranja pjesama pojedinih muzičara tako da su za šest mjeseci ostvarili dobit od jedne marke, 2,80 KM ili 5 KM. No, da bi im bio isplaćen i taj iznos potrebno je da najprije akumuliraju 50 KM što čini isplatu sredstava ovim tempom skoro nemogućom misijom.
– Stav u vezi s radom AMUS-a je vrlo jednostavan, onakav kakav su i ranije zauzeli muzičari. Aktuelna uprava AMUS-a ide samo u korist velikim autorima i onima koji su u upravi. Imam prijatelja na radiju koji mi tačno kaže koliko je puta neka moja pjesma puštena, ali toga uopće nema na izvještajima. To je parodija. Nekada su bile minimalne isplate svim članovima s malim brojem emitiranja, negdje oko 300 KM, što bi uveliko značilo muzičarima tokom pandemije. Čine se da samo veliki dobijaju i to više nego inače, kazao je jedan član AMUS-a koji je želio ostati anoniman iz razloga što, prema njegovim riječima, već ima dovoljno problema s ovom asocijacijom.
Direktorica AMUS-a Lejla Trnčić je kazala da među autorima, kompozitorima i muzičkim stvaraocima uvijek bude nezadovoljnih kada se pošalju izvještaji o emitiranju njihovih djela u medijima.
– Na društvenim mrežama su nezadovoljni oni koji imaju skroman opus djela i oni se jednostavno ne emitiraju na TV i radijskim stanicama. Ja sam zadovoljna onim autorima koji prime do nekoliko desetina hiljada maraka, ali, nažalost, ima i onih koji dobijaju samo nekoliko maraka. To je tako. Razumijem njihovu frustraciju, ali bi trebali biti kritični prema samome sebi, trebaju oni prvi vidjeti šta su uradili i mogu li bolje. Ako nemaju pjesmu, ako nemaju djelo, ne mogu imati ni velike tantijeme. Mi smo zadovoljni saradnjom s televizijama i radijskim stanicama, ali ne možemo utjecati na to šta će oni puštati, rekla je Lejla Trnčić.
Ona je također odgovorila i na optužbe da u AMUS-u postoje klanovi i da nešto veće iznose dobijaju samo oni “odabrani”.
– Mi imamo softversko rješenje koje poznaje djela koja se puštaju na TV-u i radiju. Veliki tantijemi se ne dijele na desetak autora kako bi se moglo govoriti o nekim klanovima, već na više od stotinu. Žao mi je samo što ti koji dobijaju velike tantijeme ne objasne svojim kolegama kako funkcionira podjela novca, to često moram raditi ja kao direktor stručne službe da objašnjavam ovakve stvari. Ko je god nezadovoljan isplatom, internim aktima udruženja je opisano kako se može žaliti. Mi smo svaku žalbu dužni obraditi i eventualne propuste ispraviti i jasno im se izviniti. Međutim, uglavnom sve završava na društvenim mrežama i bez argumentiranih prigovora, dodala je ona.
