Na izborima se trguje bolje nego u biznisu

“Bosna i Hercegovina je vodeća po broju političkih stranaka koje učestvuju na izborima po glavi stanovnika. Jedino veći broj su u jednom momentu imale Bugarska i Austrija, ali ubjedljivo prednjačimo u regionu. Na lokalnim izborima 2016. godine imali smo više od 450 registrovanih političkih subjekata. Na svakih 100 registrovanih birača imali smo jednog kandidata”, podaci su koje je za Oslobođenje iznio direktor Koalicije Pod lupom Dario Jovanović.

Ogroman plijen

Kao prvi razlog zašto imamo toliko stranaka Jovanović navodi ogroman plijen do kojeg se dolazi putem učešća na izborima.

– Prije svega, imamo moć koja je izmještena iz institucija sistema u ruke stranaka i pojedinaca. To znači da mi imamo najveći mogući stepen korupcije koji jedna zemlja može da doživi, a to je politička korupcija, odnosno stanje zarobljene države. Također, imamo i izborni plijen. Ako razvrstamo izborni plijen na više komponenti, prvo i osnovno je da je politika u BiH jedan od najunosnijih biznisa. Naime, plata jednog parlamentarca na državnom nivou počinje sa 4.800 pa se penje do 7.800 KM i to nam govori da su naši političari među najplaćenijim u svijetu. Ako jedan parlamentarac ostane u mandatu četiri godine, on za taj mandat zaradi onoliko koliko prosječan građanin ove zemlje radeći u privredi zaradi za čitav život. Četiri godine mandata naspram 40 godina radnog vijeka, pojašnjava direktor.

Jovanović: Izborne prevare se ogledaju u biračkim odborima

On potcrtava kako 140.000 ljudi stranke direktno zaposle samo na izborni dan.

– Tu je 50.000 članova biračkih odbora, 60.000 stranačkih posmatrača i na prošlim izborima više od 30.000 kandidata. Također, imamo 200.000 pozicija u javnom sektoru. Ne želim reći da je sve to politički plijen, ali dobar dio tih ljudi je zaposlen na bazi političke korupcije, ističe Jovanović, te pojašnjava motive pojedinih stranaka koje se prijavljuju za izbore.

– Mi imamo izborne prevare koje se ogledaju u biračkim odborima. Vrlo vjerovatno imamo značajan broj fiktivnih političkih subjekata i kandidata, jer oni budu ovjereni od CIK-a za izbore, ali nemaju motiv da sudjeluju u utrci. Zašto? Pa neki od njih čak ne dobiju nijedan jedini glas, što znači da ne glasaju ni sami za sebe, a kamoli da drugi glasaju za njih. Takvi su tu primarno da dobiju mjesto u biračkim odborima, kojim kasnije trguju ili prodajom ili ustupanjem političkim subjektima, ukoliko imaju svoje nalogodavce u vidu većih partija. Ukoliko čak ne uspiju sve to, opet profitiraju, jer nemoguće je izgubiti učešćem na izborima u BiH. Ili ćete, ako ništa, dobiti mjesto u biračkim odborima, bez obzira na to da li ste parlamentarni subjekt ili ne, ili ukoliko ne uspijete trgovati tim mjestima, onda ćete poslati svoje ljude u biračka mjesta i oni će biti plaćeni iz javnog budžeta, konstatuje Jovanović.

Kukić: Građani nemaju nikakve koristi od brojnih stranaka

Da je trgovina biračkim odborima uveliko zastupljena, potvrđuje nam i profesor Mostarskog sveučilišta Slavo Kukić, koji kaže da građani nemaju nikakve koristi od ogromnog broja političkih partija, “osim, možda, osjećaja kako sami participiraju u raspodjeli političke moći”.

– Osjećaja koji je lažan, jer veći broj političkih partija pogoduje velikim partijama, u našem slučaju etnonacionalistima. Ta činjenica velikog broja partija samo izaziva lažan osjećaj u stvarnosti, a to pogoduje velikim partijama da se zadrže na vlasti. Ako gledate, uvjetno rečeno, hrvatsku političku scenu, vidjet ćete da u Hrvatskom narodnom saboru (HNS) imate političkih partija za čije lidere ne znaju ni ljudi koji su upućeni u politička događanja, a kamoli običan svijet. Šta nam to govori? Pa, upravo to da su one ciljano formirane kako bi se preko njih formirala vlastita struktura biračkih odbora i lokalnih izbornih komisija, te kako bi se preko te vlastite strukture došlo do toga da je izborna krađa realnost, ističe profesor Kukić, te cijeni da je takva situacija u cijeloj zemlji.

– Da banaliziramo: Imate jednu političku partiju koja ima sjedište u Sarajevu. Ona je prema važećem zakonu dobila izborna mjesta u zapadnoj Hercegovini. Naravno da te biračke odobre neće popunjavati, već ulazi u trgovinu sa političkom partijom koja ima poseban interes na prostoru zapadne Hercegovine, recimo sa HDZ-om, koji će njoj zauzvrat u sarajevskim mjesnim zajednicama prepustiti svoje pozicije koje su mu također prema zakonu pripale, zaključuje Kukić.

​Da velike stranke pokušavaju trgovati sa manjim ili tek nastalim, smatra i predsjednik Prve stranke Amer Bekan.

– Nakon ove nedavne ovjere u CIK-u, ne postoji stranka koja me nije zvala. Sada su ove velike partije koje su na vlasti, nakon što su vidjele da neko može proći, krenule sa pričom: “Vi ste mali, vama ne trebaju birački odbori, možemo li se šta dogovoriti i vama su potrebni novci za kampanju”. Meni je takav pristup van svake pameti, za nekoga ko se bori protiv takvog stanja i takvih političkih partija. Ne vidim razlog zašto bih ja bio nekome produžena ruka u kriminalu, ali ovo je samo jedan od dokaza šta se sprema i kako će prljava kampanja biti, ispričao nam je Bekan.

Tegobne procedure

Danas se mnogo lakše registruju subjekti za učešće na izborima nego što se otvaraju firme u BiH ili neka nevladina organizacija, podsjeća Jovanović.

– Kada želite da se registrujete kao nevladina organizacija, vi se morate registrovati u Ministarstvu pravde BiH. Upravo zbog toga mi i nemamo jedinstveni registar stranaka. Čak i CIK kada izlazi sa podacima govori samo o broju ovjerenih stranaka za izbore ili o procjenama ukupnog broja stranaka koje možda postoje, ali nisu aktivne, dodaje direktor Koalicije Pod lupom.

Probleme oko registracije firme, predsjednik Udruženja poslodavaca Adnan Smailbegović smatra manjim, iako je mišljenja da se to da i elegantnije riješiti.

– Nonsens je da se kod nas firme registruju na sudu. Sudovi sude, a registraciju bi trebalo da rade druga tijela kao što su privredne komore. Ono što je najveći problem su procedure kod građenja, odnosno dobijanja urbanističke ili građevinske dozvole. Tu se definitivno gubi najviše vremena, ističe Smailbegović, te dodaje kako su isti problemi i u obrazovanju.

– Kada aplicirate za master-studij u Austriji, sve procedure završite za sat. U Sarajevu, kada upisujete doktorat, procedure traju minimalno dva mjeseca, zaključuje on.

Oslobođenje.ba