Na prednjoj ili na zadnjoj? Šveđani testirali i otkrili na kojoj osovini je bolje imati kvalitetnije gume

Ponekad se dešava da vozač nakon jedne ili dvije godine korištenja ljetnih ili zimskih guma primijeti neujednačena istrošenost. Dvije gume na jednoj osovini budu više potrošene nego druge dvije, pa se prilikom ponovnog montiranja istog kompleta postavlja pitanje: gdje je bolje postaviti kvalitetnije i manje istrošene gume – na prednju ili zadnju osovinu?

Stručnjaci koje je angažovala švedska publikacija Vi Bilägare sproveli su testiranja i mjerenja kako bi pronašli odgovor.

Prije svega, stručnjaci ističu da je idealno rješenje zamijeniti sve četiri gume čim se primijeti značajna razlika u istrošenosti. Ipak, svjesni su da budžet ponekad ne dozvoljava takav trošak, zbog čega su ispitali na kojoj osovini je bolje montirati manje istrošene gume. Testirali su i ljetne i zimske pneumatike.

Zvanična preporuka švedske Agencije za transport jeste da se bolje gume postavljaju na zadnju osovinu, a ne na prednju, kako se često smatra u drugim dijelovima svijeta.

Testiranja su pokazala da je tokom ljeta najveća opasnost akvaplaning, odnosno gubitak kontakta gume s podlogom zbog sloja vode na cesti. Ako prednja osovina prva izgubi prijanjanje, automobil će nastaviti kretanje pravo. Eventualni udarac prednjim dijelom vozila smatra se manje opasnim za putnike nego bočni udar.

Međutim, ako prijanjanje prvo izgubi zadnja osovina, automobil može postati nestabilan i zanijeti se u stranu, što povećava rizik od bočnog sudara. Upravo zbog toga švedski stručnjaci smatraju da je kod ljetnih guma sigurnije bolje pneumatike montirati pozadi.

Testirani su i nagli prolazi kroz oštre krivine. Kada zadnja osovina prva prokliže, mnogo je teže stabilizovati putanju automobila. Ako prvo prokliza prednja osovina, dolazi do podupravljanja, odnosno širenja putanje vozila, što se lakše kontroliše jednostavnim smanjenjem brzine kočenjem, navode stručnjaci.

Zanimljivo je da su se više istrošene ljetne gume na prednjoj osovini pokazale boljim čak i prilikom kočenja i izbjegavanja prepreka. Njihova veća istrošenost u testiranim uslovima povećala je kontaktnu površinu i promijenila reakcije vozila. Ipak, ukupni rezultati nisu promijenili zaključak da je kod ljetnih pneumatika sigurnije kvalitetnije gume postaviti na zadnju osovinu.

Kod zimskih guma zvanična preporuka također nalaže da se bolje gume montiraju pozadi. Međutim, švedski stručnjaci smatraju da takva preporuka potiče iz vremena kada automobili nisu imali savremene sisteme elektronske kontrole putanje, poput ESC-a.

S druge strane, kada su kvalitetnije gume bile na prednjoj osovini, zadnji dio automobila imao je tendenciju iznošenja prema vanjskoj strani krivine. Ipak, sistem ESC intervenisao je i održavao stabilnost vozila, ne dozvoljavajući gubitak kontrole. U takvim uslovima automobil je mogao brže prolaziti kroz krivine, a prilikom kočenja nije primijećena značajna razlika.

Na zaleđenoj podlozi razlike su bile još izraženije. Kada su bolje gume bile pozadi, prednji točkovi gotovo da nisu imali željeni učinak pri skretanju, pa je automobil teže održavao kontrolu nad putanjom. S kvalitetnijim gumama na prednjoj osovini upravljanje je bilo znatno preciznije, dok je sistem ESC uspješno kontrolisao proklizavanje zadnjeg dijela. Bolje prednje gume donijele su i znatno kraći zaustavni put na ledu.

Slični rezultati zabilježeni su i na suhom asfaltu, gdje su kvalitetnije zimske gume na prednjoj osovini ponovo pokazale prednost. Jedino su na mokrom asfaltu bolje gume na zadnjoj osovini mogle donijeti određene prednosti, čak i kada je riječ o zimskim pneumaticima.

Zaključak švedskih stručnjaka jeste da se kod ljetnih guma kvalitetniji par treba montirati na zadnju osovinu, dok su testiranja zimskih pneumatika na automobilima opremljenim sistemom ESC uglavnom pokazala bolje rezultate s kvalitetnijim gumama naprijed. Izuzetak su područja u kojima zimu obilježavaju uglavnom kiša i mokri putevi, a ne snijeg i led – u takvim uslovima bolje zimske gume mogu se postaviti pozadi.