Na ručno hranjene papagaje kupci čekaju po dva mjeseca

Boris Krečar (33) iz Banjaluke, po zanimanju kuhar, prije sedam godina iz ljubavi se počeo baviti uzgajanjem papagaja, a danas na ove ptice koje Banjalučanin hrani ručno iz šprice kupci čekaju po više od dva mjeseca.

Krečar je ekipi Anadolu Agency (AA) ispričao da je sve počelo kada je na poklon dobio dva papagaja, tigrice za koje je vidio da postoji šansa da ih može razmnožiti. Uspio je u svom pokušaju pa je poželio da nabavi i druge vrste, da proba i sa njima, tako da danas u svojoj ptičijoj oazi ima sedam vrsta papagaja. U pitanju su vrste tigrica, rozenkolis, personata, fisher, rozela, nimfa, mali aleksandar, a najbolji položaj u Krečarovom domaćinstvu ima kućni ljubimac ara Moli.

“To je počelo prije sedam godina otprilike sve i sad imam odraslih oko 40 papagaja, međutim uvijek ima i mladih”, rekao je Krečar i dodao da često mladih bude i duplo više od 40.

Za uzgoj ovih ptica prema njegovim riječima najvažniji su ”prostor, higijena i hrana adekvatna, jer za svaku vrstu papagaja potrebno je nešto drugo”. Jednostavno malo pažnje posvetiti i rada oko njih i dobiju se rezultati, naglašava.

“Sve mlade papagaje, odnosno bebe papagaje vadim iz njihovog gnijezda i ručno ih othranjujem, onda oni budu pitomi ne poznaju svoje roditelje jednostavno im čovjek postane roditelj, ne boje se ljudi gledaju na njih kao na neku svoju vrstu, prihvate ih i bude puno lakše, zanimljivije sa njima da se igra i da se radi, jednostavno je puno ljepši osjećaj imati takvog papagaja”, kazao je Boris Krečar.

Pojasnio je da ove ptice nisu mnogo zahtjevne kada su u pitanju uslovi, sve zavisi od vrsta, pa do je za sitne papagaje poželjno da budu u kući u nekim ljepšim uslovima, kao na primjer u toplom tokom zime, ima vrsta kojima ne smeta zima, koje se čak i kupaju u toku zime.

Svaka od vrsta koje uzgaja Boris specifična je i u razmnožavanju, pri čemu je tigrica papagaj koji se najlakše razmnožava, odnosno dovoljno je samo da krene njihova sezona, proljeće, i ide leglo za leglom. Neke druge vrste imaju samo jedno leglo godišnje i ako ne uspije morate čekati sljedeću godinu.

Boris je izuzetno zadovoljan prodajom, a drago mu je da su ljudi prepoznali kvalitet, pa ga stalno me zovu, traže, ili u krajnjem slučaju dođu da vide kako to sve izgleda.

“Kad sam krenuo sa ručnim hranjenjem papagaja uglavnom idu na rezervaciju i svi čekaju nekih dva do dva i po mjeseca, zavisi od vrste”, rekao je Krečar.

Kroz višegodišnje iskustvo Krečar je stekao i znanje pa u slučaju problema rijetko se obraća veterinarima. Kaže da su u pitanju otporne ptice kojima ako su u kući najviše smeta propuh, ili jak vjetar ukoliko su vani.

U njegovom domu poseban prostor sa ogromnim kavezom ima žuto-plava ara Moli, koja oduševljava Borisa i njegovu suprugu Milicu, ali sve njihove goste.

“Ara je sa nama već dvije godine, nekako se brzo uklopila sa nama, kroz koji dan. Inače, za njih je karakteristika da im treba vremena da se naviknu na novog vlasnika, ali ona je stvarno već kroz koji dan postala kao da je bukvalno od rođenja sa nama. Tu je, priča, nekada je dosadna, nekada zanimljiva, jednostavno je velika ali nije velika obaveza da je držimo u kući. Ne prlja puno, jedino što je puno glasna”, ispričao je Krečar.

Moli šeta po njihovoj kući, pleše uz muziku i priča, ali sve to najradije čini kada nema posjetilaca. Pokazujući snimke arinih nestašluka Boris je objasnio da joj treba puno vremena da se navikne na novu osobu i da progovori. Najčešće govori riječi koje bračni par često govori u kući, kao što je njeno ime, dođi, budi dobra, dok Milicu zove “mala”.

Osim ara poznatih po sposobnosti da kada nešto čuju zapamte i kasnije to govore, prema riječima Borisa od ostalih vrsta mali aleksandri i kaluđerice pričaju dosta, ali je potrebno mnogo rada sa njima. Čak su i tigrice u stanju da kroz svoj cvrkut ispuste tu poneku riječ, ali za to treba rada sa njima.

Boris Krečar je ispričao da ima dana kada svojim pticama treba da posveti po cijeli dan, kada čisti svaku kućicu i svako gnijezdo, ali ima i dana kada je dovoljno da izdvoji jedan sat i sve bude uredu i na svom mjestu.

U slučaju da neko ima samo jednu pticu za svakodnevne obaveze prema Borisovoj procjeni potrebno je par minuta u kojim se pere ladica kaveza, te sipa hrana i svježa voda.

Kada su u pitanju kupci, najviše njih bi voljeli da imaju vrstu rozenkolis zbog njihove inteligencije i zbog toga što su mali i nisu zahtjevni. Sa većinom ptica koje uzgoji Krečar vlasnici mogu izaći vani pri čemu ptice neće otići sa ramena vlasnika, ili ako odlete par metara odmah će se vratiti.

Borisu se nije dešavalo da mu ptice pobjegnu, ali najteže mu pada kada mu ugine neka ptica.

Za bliskost papagaja sa ljudima presudno je ručno hranjenje koje traje po pet, šest sedmica, a koje nakon prvih par dana postaje lako i za jedan minut moguće je nahraniti jednu pticu.

“Ručno hranjenje, pogotovo sam početak je težak dok ptica, beba ne shvati da je šprica izvor hrane. Prva tri dana je baš naporno i hrane se dosta često, pet ili šest puta dnevno a nekad čak i preko noći. Hranu nabavljam specijalno za ručno hranjenje dovoljna je ta smjesa, malo vode, šprica i hrani se”, dodao je Boris Krečar.