Nada se boljim vremenima: Aid Haračić mljekari dnevno preda 100 litara mlijeka, cijena pola marke

U mjestu Glavice kod Bugojna Aid Haračić se bavi stočarstvom još od završetka srednje škole.

Počelo je sve sa četiri grla, a sada ima oko 20 grla, 10 muznih krava i 10 junica.

Sada, kaže, ne planira više da se širi jer situacija nije dobra.

– Ostajem na ovome jer je hrana skupa. Sve poskupljuje. Većinu hrane sam pripremim, uzimam zemlju pod zakup, sijem kukuruz, kupimo sijeno, snalazimo se. Sijeno je također poskupjelo, jedna bala sijena je oko četiri do pet KM. Ove godine suša je uradila svoje i slabiji je prinos kukuruza, skup je koncentrat, a i sijeno je izdalo – priča Aid.

Većinu posla, kaže, radi sam, oko hranjenja i muže, ljeti ima par radnika kada ima više posla.

Većinu vremena krave su u štali, kaže kako dva mjeseca provedu na ispaši.

– Ima nekih poticaja, naša općina nešto daje, kanton je umanjio i ne očekujemo ništa. Redovni poticaji su i od Federacije – priča Aid.

Kaže da u prosjeku dnevno mljekari preda oko 100 litara mlijeka, a do tri tone mjesečno.

– Cijena je 0,50 KM do 0,56 KM, sve zavisi od kvaliteta, čistoće. Mljekare određuju cijene. A u trgovinama je već odavno cijena mlijeka porasla, sad je pitanje mljekare i koliko mi možemo trpjeti ovakvu cijenu – priča Aid te dodaje kako na kvalitetu mlijeka utječe kvalitet hrane krava.

Kaže kako ima perspektive, ali da zarada nije tolika koliko ima posla i ulaganja.

– Vidjet ćemo hoće li se cijena popravljati, mijenjati stanje u državi, ako bude bolja situacija, možda bude i bolje. Rješenje je da nas mljekare pogledaju i da država pomogne, poticaju nisu visoki, ali da su redovni, bilo bi lakše. Vreća koncentrata prošle godine bila je oko 20 KM, a sada je 30 KM i više. Jako puno truda treba i puno rada. Zimi se radi manje, ima se više vremena, ali ljeti je od jutra do mraka – kaže sagovornik.

Navodi da nije isplativo početi od nule, da ima dosta ulaganja.

– Skupa je stoka kad kupujete kvalitetna grla za mužu, treba ulaganja i u objekte, treba i znanja. Ovdje u našoj mjesnoj zajednici ima sedam ili osam farmi i to su uglavnom ozbiljniji farmeri. Prije farmi skoro da nije bilo, uglavnom je stanovništvo držalo stoku za svoje potrebe – priča.

Kaže da ne planira ostavljati svoj kućni prag i ići van Bosne i Hercegovine, da će istrajavati u ovom poslu dok god mogne, a kada ne bude išlo, onda će tražiti posla u kakvoj firmi.