NADA TOPČAGIĆ SE SADA PRAVDA: Kakvo bih ja bila go*no kada bih promijenila vjeru!?

NADA TOPČAGIĆ SE SADA PRAVDA: Kakvo bih ja bila go*no kada bih promijenila vjeru!?

Iz Bog zna kojeg razloga, ili bolje reći, samo njoj znanih povoda, Nada Topčagić je krenula sa pričom o novinskom naslovu, “Nada Topčagić promijenila vjeru”.

Fale joj Džej, Šaban…

– Bila sam na moru i šalju mi taj naslov. U šoku sam bila. Pa, kakvo bih ja bila govno, kada bih promijenila vjeru? Ja sam to što jesam. Želja mog babe je bila da ga ukopamo između četiri šljive. Hodža negodovao, ali tako i bi!

Domalo, nastavlja priču Nada, neko posjekao šljive. Eto! Poče ona, nešto i o majci da priča, ali stalno ju je neko svojim ulaskom ometao. Onda nastavlja priču, koliko žali za Merimom Njegomir, a onda svo to žaljenje okonča konstatacijom “Eto, Merima se tri mjeseca prije smrti prekrstila. Prešla na pravoslavlje i, opet ode, umrije”.

Fale joj kaže Šaban, Sinan, Džej, Merima… Ostao joj Beki, koji ko zna gdje je. Šta žena hoće kazati onima koji je poznaju kao “paru”.

– Da je kojim slučajem Ceca doživjela kao ja, misleći na slučaj “Ibrahimović”, nastavila je Nada, to bi. “brujalo” po medijima i hvalili bi je. Za mene su kazali da sam uzela ogromne pare. Nisam, kunem vam se, novčića dobila ni za šta, niti bi. On je zlato. Ali ja više nemam prolaz nigdje. Ne treba, ali zašto? I pokojni Marinko je kazao da sam za njegovo slavlje tražila honorar. A nisam, Bog zna! A znam i ja čiji je to nagovor, ali… Ko god me je “lažno optužio” nije mu dobro bilo.

Nije ni nama dobro bilo od Nadinog monologa, njenog pelinkovca, rakija i telefonskih pomirenja dva dečkića.

Na svu tu priču, Šemsa Suljaković je prokomentirala:

– Nado draga, šta te briga ko, šta i gdje priča o tebi. Imaš svoju porodicu, muža, djecu. Mene lično, ništa ne dotiče, osim mojih bližnjih.

A ova na to veli: “znam sve je to počelo od Kurira, išli, kopali po grobovima mojih roditelja, priče kojekakve izmišljali. Neka, neće im biti kako žele. Pišem ja pismo kome treba.

Sve to Nada čini u intervalima. Ode, dođe, iznosi cvijeće, vraća ga, traži piće, na koncu se sukobila sa momcima iz obezbjeđenja. Željela ući na scenu, kad hoće. A publika je, nešto kasnije, po protokolu kada je zapjevala, podržala, pjevali sa njom, skandirali kada bi rekla “idemo rukice gore”…

Pjevaj Nado, ne pričaj

Ono što je fakat, na tren se činila dezorijentirano od pića. Neko reče gdje joj je Zlatko, misleći na njenog supruga. Drugi su kao iz topa kazali da je tu, za šankom ispija pivo. Nakon što smo “svjedočili” ovoj bujici rečenica što ih je Nada izrekla, prethodno upoznati sa svim detaljima njenog života, samo bi kazali “Nado, još uvijek te glas služi, vlasnica si evergrina, ostvarena kao majka, situirani, vrijedna. Pjevaj Nado, samo ne pričaj. Bez pića, naravno!

Express

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE